Kujundžijo,ne znao za jade,ide Moro izvlačiti klade... :)

O,kako lijepo je meni moj bratko javio da lijepota moja dns je izvlačila kladu...to je dobro i lijepo za njegove lijepe mišiće i zdravlje...ali prije treninga zagrijavanje...pa onda kis,komot,šir i ostalo na momčića...o,kako je važan bio dok izvlači kladu...sada ima novu,veću kladu jer je prvu savladao ko od šale...i kaže bratko moj mili da momčić sluša sve,i to na izrečenu komandu-ot,bista ha,ija,zürick,Moro...a lijepota moja najlijepsa...ja tako sam radosna i ponosna zbog toga...sve je slusao,sve...inteligencija moja...ali i mudrac moj veliki...sve on konta...a njegov učitelj za kladu je tateko moj,Maka moj...Maka je ponosan na njega jako...i svi smo,ali Morica čeka i samo Maku gleda da on da znak za komandu...o,kako sam ponosna i radosna...i rekao mi je stric Zvonko kad sam izabrala bas njega,iako je jos imao vranci,da izabrala sam dobro i da cu imat dobrog i pametnog konjića...ja osjetila sam to...sada čekamo još da Morici djevojčica naraste...a bit će jako lijepa...rekao mi je stric Zvonko nedavno da mi ju čuva...kako me razveselio...to Morici ću pokloniti djevojčicu njegovu za nagradu što tako mi je pametan i dobar...poslije klade ga je Daka jahao...tad srce mi  je još bolje i lijepše zaigralo...a onda za nagradu pedikura,frizura i ostalo riktanje i ulijepšavanje...prije svega,rezanje noktići njegovi lijepi...da kopitašca još bolje i lijepše rastu i razvijaju se jer još je mlad,a i lamele će mu još lijepše i bolje se razvijati od pravilne njege...o,kako sretna sam...a onda je Daka za nagradu ubral puno trešanja...da,trešanja jer one su Moričina nova poslastica...kako ih samo voli...i zna što znači trešnja kad Daka mu spomene da ide mu ih ubrati...odmah oblizivanje i cupkanje kopitom...a još on nešto voli...Daka naučio ga je na kruv sa putrom i pekmezom...kada Daka kaže: “Kako konjić voli kruva i pekmeza? “,konjić se odmah raspekmezi i oblizuje jer zna kako je fini kruv i pekmez...kako to konjić voli jestiiii.... :)
A kako je meni tek sad srce radosno i ponosno na lijepotu moju najdražu...sada još bolje i lijepše ću ja učit...ja jedva čekam da vidim moj pekmez najslaji,moju Posavinu...eto što mi znači Posavina...a vidjeli su svi što gospodarica znači svojoj Posavini...kako se raspekmezio i mazio kad mu je prošli put gospodarica došla...dedi moj nije mogao vjerovat kad je vidio...oni su svi svaki dan sa njime,paze ga i maze,ali kad izdaleka čuje glas svoje gospodarice,tada više nitko ne postoji...koje je to umiljavanje,a ne moram mu ni kazat kako konjić daje pusu...on već sam to zna...i ruke mi ljubi,i
kosu,i glavu mi na rame stavi...i kaže moj Daka: “Pa kakvo je to tepanje,kakav je to glas kad se samo na tebe sav raspekmezi? Šta je to? “
Ja ne znam šta je to,ali mene najlijepše i najviše voli koliko god dugo da me nema...lijepota moja umiljata...šašavko moj mali sa senom u kosi...e,da... :)