...ja bih ugledala Sunce kad bih ugledala nju...

http://www.youtube.com/watch?v=HgbtLYoTvao&feature=youtube_gdata_player

...i takvim stvarima...d dan... ;)

http://www.youtube.com/watch?v=Sj_1Ywfswig&feature=youtube_gdata_player

...bilo je to jedno “isfuravanje“ pred gospodaricom...i dokazivanje,i umiljavanje...i sve...koja radost je to bila... dobar dan... :)

Kujundžijo,ne znao za jade,ide Moro izvlačiti klade... :)

O,kako lijepo je meni moj bratko javio da lijepota moja dns je izvlačila kladu...to je dobro i lijepo za njegove lijepe mišiće i zdravlje...ali prije treninga zagrijavanje...pa onda kis,komot,šir i ostalo na momčića...o,kako je važan bio dok izvlači kladu...sada ima novu,veću kladu jer je prvu savladao ko od šale...i kaže bratko moj mili da momčić sluša sve,i to na izrečenu komandu-ot,bista ha,ija,zürick,Moro...a lijepota moja najlijepsa...ja tako sam radosna i ponosna zbog toga...sve je slusao,sve...inteligencija moja...ali i mudrac moj veliki...sve on konta...a njegov učitelj za kladu je tateko moj,Maka moj...Maka je ponosan na njega jako...i svi smo,ali Morica čeka i samo Maku gleda da on da znak za komandu...o,kako sam ponosna i radosna...i rekao mi je stric Zvonko kad sam izabrala bas njega,iako je jos imao vranci,da izabrala sam dobro i da cu imat dobrog i pametnog konjića...ja osjetila sam to...sada čekamo još da Morici djevojčica naraste...a bit će jako lijepa...rekao mi je stric Zvonko nedavno da mi ju čuva...kako me razveselio...to Morici ću pokloniti djevojčicu njegovu za nagradu što tako mi je pametan i dobar...poslije klade ga je Daka jahao...tad srce mi  je još bolje i lijepše zaigralo...a onda za nagradu pedikura,frizura i ostalo riktanje i ulijepšavanje...prije svega,rezanje noktići njegovi lijepi...da kopitašca još bolje i lijepše rastu i razvijaju se jer još je mlad,a i lamele će mu još lijepše i bolje se razvijati od pravilne njege...o,kako sretna sam...a onda je Daka za nagradu ubral puno trešanja...da,trešanja jer one su Moričina nova poslastica...kako ih samo voli...i zna što znači trešnja kad Daka mu spomene da ide mu ih ubrati...odmah oblizivanje i cupkanje kopitom...a još on nešto voli...Daka naučio ga je na kruv sa putrom i pekmezom...kada Daka kaže: “Kako konjić voli kruva i pekmeza? “,konjić se odmah raspekmezi i oblizuje jer zna kako je fini kruv i pekmez...kako to konjić voli jestiiii.... :)
A kako je meni tek sad srce radosno i ponosno na lijepotu moju najdražu...sada još bolje i lijepše ću ja učit...ja jedva čekam da vidim moj pekmez najslaji,moju Posavinu...eto što mi znači Posavina...a vidjeli su svi što gospodarica znači svojoj Posavini...kako se raspekmezio i mazio kad mu je prošli put gospodarica došla...dedi moj nije mogao vjerovat kad je vidio...oni su svi svaki dan sa njime,paze ga i maze,ali kad izdaleka čuje glas svoje gospodarice,tada više nitko ne postoji...koje je to umiljavanje,a ne moram mu ni kazat kako konjić daje pusu...on već sam to zna...i ruke mi ljubi,i
kosu,i glavu mi na rame stavi...i kaže moj Daka: “Pa kakvo je to tepanje,kakav je to glas kad se samo na tebe sav raspekmezi? Šta je to? “
Ja ne znam šta je to,ali mene najlijepše i najviše voli koliko god dugo da me nema...lijepota moja umiljata...šašavko moj mali sa senom u kosi...e,da... :)

I'm reading a book... :)

http://www.youtube.com/watch?v=Q86qDeyiiWY&feature=youtube_gdata_player

Dns je stvarno neobičan dan...ili sam ja neobična? Ma ipak ne,nisam ja neobična,nego je takav dan...ali lijep je dan...jer dns sam se sjetila tko bi mi mogao popraviti knjigu...uzela sam ju i otisla kod postolara...on je jedan dobar čovjek...rekla sam mu da nemam cipelicu,ali me zato muči knjiga koja se pokvarila...on me gledao malo čudno...onda sam izvadila moju knjigu iz torbe i pokazala...raspala se totalno...korice su se odvojile i nisam znala kojim bi lijepilom to popravila pa sam se sjetila da postolari imaju mnogo lijepila svakojake fele...zamolila sam da pogleda knjigu i moze li joj pomoci...njegov šegrt se smijao i rekao da sam ja neka sva naopacka...ali dobri postolar je uzeo knjigu i poceo raditi...zalijepio je i cekao da se lijepilo primi...zatim mi je rekao da knjigu kod kuce malo drzim u preši i da ce knjiga biti dobro...o,kako mi je bilo milo...htjela sam mu platiti,ali nije htio...rekao je da cu mu nekad donijeti cipelicu ili sandalu na popravak ako budem imala za popraviti nekad...ja zahvalila sam i rekla da cu donijet cipelicu kad bude trebalo...tada sam upoznala jednu gospođu koja cita ogromnu knjigu u svom kiosku...ja pitala sam ju sto cita jer ja znatizeljna sam bila...jer ja volim knjige i kad ljudi citaju...rekla mi je...a ja sam joj pokazala svoju popravljenu knjigu...i tako ona meni kaze da obozava knjige i da kod kuce ima 1700 knjiga u svojoj maloj biblioteci...wooow,covjece,pomislila sam...kako dobro...ja bih isto tako imala...njena majka je kroatist i voli citati puno pa tako ta ljubav prema knjigama...covjece,kako dobro...ja danima ne bih izlazila iz moje male biblioteke kad bih ju imala...mi smo se stvarno raspricale o knjigama i gdje ih sve kupujemo...kako neobicno je to...ona se zove Lilijana,a ja Ljiljana...pozvala me da uvijek svratim...i hocu jer ima dobre knjige i pametna je...i djevojcice su joj pametne...vrlo su male,ali svako jutro kad ustanu odmah idu citati knjigicu...to su djecje knjigice sa slikicama...ja bila sam odusevljena,covjece...onda sam morala ici jer moram uciti... moja knjigica je sad popravljena...o,moj gospodine,iks de,koji dan...vrlo lijep neki dan...znala sam da je zato jer je kišni...danas sam tako živahna i živa...e,da... so,do iduceg tipkanja budite mi lijepi,zdravi i čitajte...ne bilo sto...citajte nesto lijepo... :)

To je moj novi mali prijatelj...ja našla sam ga jučer blizu Crkve...izgubio je mamu,pao je sa stabalca na pločnik,a krilca su mu još slaba i ne zna letjeti...bio je i žedan i gladan...u početku se plašio i kreštao je jako,ali se smirio kad je vidio da mu neću ništa nažao učiniti...sprijateljili smo se tako što sam otišla na parking u auto po jahaće rukavice i jedino tako sam ga mogla uzeti u ruke,a da me ne ozlijedi kljunom...stavila sam ga na prvu granu na stabalcu koju sam mogla dosegnuti i ostao je tamo...poslije kada sam se vratila da ga vidim,ja našla sam i njegovu majku tamo...o,kako lakše mi je bilo kada sam to vidjela...jer bilo je jako vruće,a on je kreštao jer je sam,žedan i gladan...ali zato je sve na kraju bilo dobro jer mu se majka vratila...i više nije kreštao... :)

Ja radosna sam dns...jer danima ju čekam...i jutros je počela padati...ja čula sam ju kroz san...i otvorila prozor da ju još lijepše čujem...ona je padala kao da mi pjeva...još bila sam pospana,ali tako sam joj se razveselila...moja najlijepša kišica...samo ti padaj,kišice...ja živim,dišem,rastem i radujem se kad tako lijepo padaš s neba...samo ti padaj,najlijepša moja kišice... :)

http://www.youtube.com/watch?v=8ZQaCatA8iY&feature=youtube_gdata_player

Za nas koji ne dišemo bez nje...za nas kišne ljude... dobar dan... :)

http://www.youtube.com/watch?v=m4wU1qvD9Vc&feature=youtube_gdata_player

So i Be... :)

http://www.youtube.com/watch?v=Q8edDHNK5vg&feature=youtube_gdata_player

Ima jedna mala slatka djevojcica koja jos ne zna pricati,ali zato ima dva lijepa konjica...Njeni konjici se zovu So i Be (Sokol i Becar)...oni su dva lijepa mlada lipicanca...ona nosi jednu malu slatku haljinicu i kad dodju gosti ona uzme ih za ruku i svojom rucicom pokazuje da ih vodi vidjet njene lijepe konjice,So i Be. Podsjetili su me So i Be na Katinog i Jurinog Sokola i Becara. Kako lijepo...Lana je jedna mala preslatka djevojcica iz Trosmarije,a kcerkica nasih prijatelja,Martine i Zlatka...Lana mi je dosla ove prosle zime na Stipanju u goste sa mamom i tatom da vide mog konjica..malena mi je donijela bozicne kolacice...kako lijepo i slatko...mi smo se radovali nasim gostima...ali Lana je dosla u Cerovnik jos zbog necega...ona ima svog dedu tamo jer joj je mamica Cerovnicanka...dosla je dediju svome na imendan... tada su nas pozvali kod sebe u Trosmariju u goste...Dario je jucer bio...i kaze on lijepo kako je mala Lana nevjerojatna djevojcica...voli svoje konjice,So i Be i vodila je Darija za ruku da pokaze svog So i Be koje joj je tata kupio...bit ce ona prava mala djevojcica kaubojcica...vec sada se vidi...jer na oca se umetnila svoga...naucit ce ona jahat svoje So i Be i bit ce prava mala kaubojka...simpaticno,zar ne? ma meni je skroz...mi bili smo u Otoku sa Martinom i Zlatkom na straparijadi,a Lanu je baka cuvala kod kuce...ja mislim da ce iduce godine,ako Bog da,ici i Lana sa nama na straparijadu...bit ce vec dovoljno velika djevojcica da moze poci sa mamom i tatom tamo...ali najsladje u ovoj prici mi je kako ona voli svoje konjice i lijepo ih zove So i Be...od srca sam se tome nasmijala jer mi je to tako slatko bilo cuti...a slatka je i mala Lana...i lijepo od njenih roditelja sto ju uce da voli konjice...tako mi drago zbog toga...pa dobar Vam dan,mili moji...i jos lijepsi vikend svima od mog srca zelim... :)

...putovala uvijek sa mnom vjera sveta...

http://www.youtube.com/watch?v=nAmf52wrgQg&feature=youtube_gdata_player

...i zapjevaju oni meni kad god ja dođem...i vole kad im dođem...mi zapjevali smo opet zajedno... :)

http://www.youtube.com/watch?v=VGtlHNjA-6c&feature=youtube_gdata_player

...kućo stara... :)

http://www.youtube.com/watch?v=eB3mmu3vPNo&feature=youtube_gdata_player

...once the battle started,there's no turning back... pa dobar Vam dan i još lijepši vikend želim... ;)

http://www.youtube.com/watch?v=nSCuej5A12E

Među svojima

                                                           http://sdrv.ms/13uoLnW

Ponekad kad mi moja lijepa kišica nedostaje ja si ju stvorim ovako...na ovaj način ju i dozivam,ali i učinim da kišica bude ovdje iako nije...a onda ona dođe i pada danima...lijepo i polako...baš kao da zna... a Yiruma to lijepo upotpuni svojim pianom...obožavam piano...obožavam moju lijepu kišicu...ovo je samo za nas kišne ljude...

http://www.youtube.com/watch?v=Tj2mlqVA1GU

Imam šest anđela. Trebam još jednoga,molim Vas...

 Sinoć su svi nekako radosni pošli na to mjesto. Vidjelo se to na licima. Sjajila su kao i oči. A ispred velikih vrata stajao je čovjek koji je nešto govorio. Mladi su se počeli primicati da čuju što govori. A kazao je ovako i vrlo blagim glasom: "Imam šest anđela. Trebam još jednoga,molim Vas...želi li netko biti sedmi anđeo...?" Kako neobično,kako nestvarno,ali simpatično i lijepo je to bilo...
I pronašao je on svog sedmog anđela koji mu je nedostajao... :)
Ušli smo svi unutra,a tamo se već počela moliti krunica. Svi su se priključili molitvi. Bilo je posebno jer su svi nekako radosno molili. Nakon toga,zapjevali smo ulaznu pjesmu. Tako lijepu. Pjesme su to za mlade jer je to i bila misa za mlade. Volim te pjesme i rado ih pjevam. A onda je došlo i čitanje. Uistinu lijepo jer na tom mjestu nema natjecateljskog duha,čudnih pogleda i sličnih stvari. Osjeti se zajedništvo. A poslije čitanja izašao je taj jednostavan čovjek,jednostavne duše čiju homiliju svi rado slušaju. A slušali smo svi bez daha. Volim ga slušati jer poruke njegovih homilija su briga i ljubav prema bližnjemu i zajednici. To zapravo i treba biti prava poruka katoličke Crkve,a ne poruka kritike i osude,a govornik koji tako nastupa tada liči na "Tankoćutnog Dubokomislioca" koji krivu poruku šalje. Ali zato ima još uvijek onih jednostavnih duša koji ne samo da šalju tu poruku,već ju uistinu i žive. Drago mi je zbog toga i volim odlaziti na ta mjesta sa radosti u srcu.Podsjeti me to na vrijeme kada sam nekada živjela na Jordanovcu,a svake večeri smo odlazili na molitvu,čitanje,pjevanje. Bilo je to lijepo vrijeme u župi kod Isusovaca. Tamo sam upoznala i obitelj Božić. Jednu brojnu i jednostavnu obitelj koja nam je svirala i pjevala neke pjesme,a jedna od njih je i ova. Nalijepše mi je kad zapjevamo : "Na babilonskim obalama sjeđasmo mi..."   :)