"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
10 travnja 2022
Pitam se ponekad nije li ova Bucimira (Dalinda) potomak divlje mačke? Barem kao križanac divlje i pitome mačke? Naime, ona se doista i ponaša u skladu sa time. Pripitomljene divlje mačke. A kod nas ima divljih mačaka. I predivne su sa svom tom svojom divljinom koju nose u sebi. Tako isto i Dalinda. Proučavam je otkad je bila maleno mače kod njene Ankice. Sjećam se da je bila mače koje priča. I to sa mnom. Poslije sam ju udomila. Osjećala sam da je to vrlo neobična mačka. Zna mnogo toga. Pa i kad pričamo o njoj, ona podigne glavu i promrmlja kao nešto. Jako dobro zna. A zna i kada treba napakostiti Danici i razgrebati joj sve cvijeće u kamenjaru. Doista zna biti napasna. Ali samo ponekad. A ovako dok ju promatram zaista djeluje kao divlja mačka. Voli provoditi vrijeme na drveću. I voli kada svi gledaju njene točke koje izvodi kao artistica na žici ili na grančicama na samom vrhu stabla. To obožava. I još je više ponosna kada ju gledamo kako li samo to umije. Divna je. Nije li? Srdačan pozdrav iz Zemlje čudesa. 🤗🌲🙌🌳🐈
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar