"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
29 travnja 2022
... i dok smo tako trpjeli invaziju lastavica na Josinu fasadu koju su već dobro nažbukale (moram priznati da su stvarno majstorice od zanata), vidjeh Dalindu u vrtlačku kako se sunča i lašti svoje lijepo krzno i pomislih kako bi bilo dobro da je priupitam za savjet jer ona je jako dobra osoba za savjete... i tako, požalim se, a ona će na to mrtva 'ladna : "To ja riješim vrlo lako..." Kako, upitam ju? Vidiš, mene ne zezaju ni miševi, ni mačke, ni vrabeci, ni lastavice... kako to misliš, Dalinda? lijepo mislim, reče ona vrlo hladnokrvno... vidiš, ja ih uhvatim, napravim selfi sa njima i pojedem ih za doručak... i nema više problema... Isuse, Bože, Dalinda, znala sam da si opaka, ali ovako... ovo je stvarno radikalan rez i potez... ne trebam više savjeta... pobrinut ću se već nekako... možda najlon pomogne... ona je samo gledala u ptičice i već vidim da ih je u mislima pojela... čovječe, koliko je opasna ova mačka... ništa ju ne dira i ne dotiče... A onda sam upitala Malčika o tome... on je rekao da je on gospodin i da ne jede ptičice... Dalinda je veteranka i nju ne zanima tko je ptica, a tko miš... ona ih samo pojede za doručak i gotovo...strašan je taj mačji svijet... 😱
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar