"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
29 siječnja 2016
Ja se nadam da Slavko neće pasti u nesvijest kada vidi ovu apstraktnu umjetnost i dizajn. A provereno znam da ju ne voli. Ali, šta je, tu je. Bibina sobica je već zgotovljena. Moja će izgledati drukčije malo iako će imati neke slične detalje. Osim toga, stići će mi uskoro slika na New York City koju ću staviti na zid. I bit će tu još lijepih slova na zidu. Ok? ;)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar