Baš nešto razmišlijam, gospodin Goran Bare je za mene velik umjetnik. Jedan od najcjenjenijih rockera na našoj rock sceni. Dakako, tu mi je jedan i jedini Pero Galić i jedna i jedina Opća opasnost. Ima ih još par, ali Bare je neka sasvim druga priča. Sjetila sam jednih svojih hlača (crnih sa zakovicama) i koliko ih volim nositi uz moj crni sako. Ma može i bez njega. E baš za te hlače je moja mami Dano Pile Moje Malo rekla da mi užasno stoje, da vise na sve strane i da sam živi Bare u njima i zamolila me da ih više ne nosim. Meni je to bilo toliko smiješno da sam se previjala od smijeha i na kraju pala na pod i smijala se dok nisam dobila grčeve u trbuhu. Burazi su se također odvalili od smijeha i smijali se, da li više mami ili meni, ne znam...a Dano je šizila dok sam ja umirala na podu, a gosti dolaze. I gurala me i drmusala da ustanem, ali ja nisam mogla. Najzad su me burazi podigli u smijehu, a mene je trbuh tako bolio, ali ipak sam skupila snage da kažem da ću te hlače sad baš namjerno nosit. Rekla je da ko vrag još tako ružne hlače nosi koje vise na sve strane i vuku se po podu. Ja to uopće nisam primjetila. Meni su zakon. Osim toga, moja mami voli Majke i pjesme gospodina Bareta, tako da mi to nikako nije jasno. A ja sam ju, zapravo, navukla na Majke. Voli ona njegove izjave i odvali se svaki put kad Bare ima intervju, ali mi nije jasno zašto joj smetaju moje hlače za koje smatra da su šlampave i ružne. A zapravo i nisu takve kako ona tvrdi. Od tada, ja moram nositi svakojake druge trapke, ali one "Baretove" mi je negdje sakrila i više ih ne mogu naći. Nadalje, kad smo već kod Bareta, izjave su mu svjetske i razmišlijala sam da bi bilo fantastično za njega da se skine sa metadonske terapije. A za to mu treba fantastični mačak Bob. Onakav kakvog ima i gospodin James Bowen. Taj mačak mu je spasio doslovno život i izliječio ga. I onda mi tamo neke stare i mlade babe laprdaju da mačke udomljavaju oni koji ne vjeruju u Boga. Ta izjava je najgluplja izjava koju sam čula u svom životu. To može kazat samo netko tko nema veze s mozgom. Jer mačke su definitivno inteligentnije od takvih ljudi. Al dobro sad. Ja vjerujem da bi on trebao udomiti nekog fantastičnog mačka Boba i brinuti se o njemu, a sebi bi učinio neprocjenjivu uslugu. Eto, ne da mi se više tipkati za danas. Otipkala sam ovo i još jedno poglavlje knjige koje sam nazvala "Lopata za snijeg". Sad odoh praviti nekog Sniješka vani. Uživajte u ovom predivnom danu. Tko ne ide van, nek otplovi na valove radio Entera. Tamo su Manolo i ekipa. Poslušajte ih. Doviđenja, doviđenja, ljubljeni moji. :*
Nema komentara:
Objavi komentar