"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
18 veljače 2015
I tako me fino više nema...i ne mogu doći u Zagreb...jer me nema...za sve što Vam nije jasno, pitajte nju...ovu opasnu vučicu Zoyu...doviđenja, doviđenja, ljubljeni moji... ;) :*
Nema komentara:
Objavi komentar