"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
28 veljače 2015
I Šurla, naravno...došla nam je na kontrolnu kontrolicu...pogledajte koji lijep satelit nosi...ili tratur...kako hoćete...Šurlica je, naime, jedna divna mlada osoba...zaigrana i vesela...neki dan je imala operaciju...operirao ju je dr. Božidar...asistirali su mu, naš anesteziolog, dr. Marko i eto, moja malenkost Ljiljana...sve je divno prošlo...Šurlica je divno... :)
A ovo je naš dragi pacijentić Enzo...predivan je i vrlo nježan...pažljivo stavlja šapicu na rame da ne ogrebe...vrlo je pažljiv i nježan...i maza, naravno...nedavno se vratio iz Australije...malo je buban...ali pomoći ćemo pa će proći...u biti, mislim da ga je naživcirao klokan ili koala pa je sad malko u depri...ali, proći će...mi smo tu za njega...Enzo naš dragi... :*
To je jamačno sibirski mačak Joly? Ma naravno, ma jamačno...on je jedan divan, mazan i umilan mačak...znala sam odmah po tim prelijepim plavim oblucima da je neki daljnji Zoyenkin rođak iz Sibira...mačji, ali rođak po pradomovini Sibiru...on je, naime, divan...ali ima jedan problemski problemčić...on voli pojesti gumene čepiće za ušesa...malo je povraćao pa nam se obratio za pomoć...naravno, bit će sve super...jedna fina pikica i Joly će biti kao nov... nije li divan? ma predivan je...očarao me... :) :*
Dobro Vam ovo divno kišno jutro, ljubljeni slušatelji i čitatelji...oni kojima je subota radna, nek je ugodna...kojima nije, nek uživaju u slobodnom vikendu...redovito perite ruke, šapice...ako morate u ambulance, tada dodjite po svoje divno cjepivo, po fantastični Broadline i Nexgard i takve stvari...i sve što treba...tu smo za Vas, ljubljeni pacijentići...ne plašite se zečje gripe...to babe samo laprdaju od dosade u parku...ako ne idete van na kišu, ostanite na našim radio valovima...sa Vama je i ovog jutra Manolo...i naravno, ekipa iz kokpita...do slušanja...do tipkanja... ;) :*
27 veljače 2015
26 veljače 2015
25 veljače 2015
Malo smo si popili kafcu...razgovarali, otišli nešto čalabrknut za ručak...i eto, bilo mi je srcu milo što mi se jedna osobna osoba jutros javila da je u Zg...ma uskočila sam odmah u trapke, uzela ruksak i hitro...na ovu moju dragu osobu bih potrosila i zadnju paru...eto...čak sam i učenje ostavila, ali vrijedilo je... :)
Hitro i najhitrije... :)
Dobro jutro, ljubljeni slušatelji...kišno je jutro, ali aman taman...ostanite uz naš program i divnu muziku koju samo za Vas bira glazbeni urednik Manolo...i naravno, sretan rođendan svima koji danas slave...danas imamo i jednu posebnu slavljenicu...živa nam i zdrava bila...ostanite na valovima radio Entera... ;) :*
24 veljače 2015
23 veljače 2015
20 veljače 2015
Varšava na dlanu...
Ovo sam jutros dobila na dar od doktora Marka...divno od njega...evo, stavit ću to gdje inače stavljam darove sa putovanja...hvala... :)
Joooj, pazi sad ovo biće...pa to biće volim do kraja livade, do kraja neba, i još puno puta tako...ove dvije okice od oblutaka čekaju Lilanu...pa tko ju ne bi volio? pogledajte ju samo...kako umilno gledka...Tarči moja najdraža...stvorenjce moje slatko...stalno žica keksiće, al nea veze...nastanila mi se u mom srdašcu...oči od oblutaka, dobar dan... :) :*
Lijepo li je Hrvat biti, majko, hvala ti...
Jedne sniježne zime, vozili su konji iz Modruša na saonicama jednu mladu ženu u bolnicu da je porode...nisu baš stigli do Ogulina, već se porodila na putu...u Josipdolu...i te sniježne zime je rođena na ovaj dan jedna slatka mala djevojčica koja je 19 godina poslije, jednog lijepog svibnja postala moja majka...danas joj je rođendan...hvala ti, majko... :*
19 veljače 2015
"Ljiljo, trebala bi češće dolazit u Cerovnik..."
Baš nešto razmišlijam, divno je to...divno mi je bilo ovih nekoliko dana u mom Cerovniku...pa to je moja rodna gruda...tu je moja šljiva, moga konja griva, moja krv živa...tu mi srce jače kuca...a danas baš idem kod mojih susjeda da se ispričam za neka Zoyina (ne)djela i isprika je prihvaćena i odmah mi je bilo lakše...i vraćam se kući, ono lijepo sunce sja, vani je toplo, ja lagano šetam i uživam u predivnom sunčanom zimskom danu u mom Cerovniku i gle, sretnem jedno biće koje već duže nisam vidjela...baš mi je bilo drago zbog toga...to je moj susjed...on je hrvatski vojnik...to je lijepo i vrlo sam ponosna na to što je Cerovnik dao svoj doprinos Našoj Lijepoj Zemlji Hrvatskoj, dao joj je vojnike...Cerovnik je dao dobre mlade ljude da služe Našoj Lijepoj Zemlji Hrvatskoj...vrlo sam ponosna na to.. tako popričamo malo i kaže mi da bih trebala češće dolaziti u Cerovnik...nije da se izvlačim, ali dolazim kad god mogu...ima Ljiljana dosta obveza ovdje, ali voli doći u svoj Cerovnik kad god je to moguće...i rado dolazi...da, rekla sam da ću češće dolaziti...lijepo je to...rodna gruda se ne smije zaboraviti...želim iskoristiti ovu priliku i kazat svim Cerovničanima ovo što je Josip danas rekao meni...dragi moji Cerovničani, trebali bi češće dolaziti u Cerovnik...molim Vas, nemojte ga zaboraviti...Cerovnik Vas voli...Cerovnik Vas uvijek čeka...on je uvijek tu...a tebi, Josipe, hvala... od srca...doviđenja, doviđenja, ljubljeni moji... do skora... :) :*