"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
20 prosinca 2014
Da, vrlo se radujem Božiću...u traganju sam za mojim malim slatkim božićnim stabalcem...mora biti lijepo...i Tarčici dragoj moram naći ukrase za njenu kućicu...i keksiće joj moram ispeći...i Paccu moram ukrasiti kućicu...bit će lijepo...ali, vjerujte mi, to sve ne daje čaroliju Božiću...to je samo ures...čarolija je u našem srdašcu...mnogi to ne razumiju...ali Božić moraš doživjeti u srdašcu...mogla bih sada pisati o tome, ali želim razveseliti moja draga bića...odoh sada...doviđenja, doviđenja, ljubljeni moji...moram po stabalce... :) ♡ :*
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar