"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
08 rujna 2014
Ovo su igračke koje smo si izrađivali moja braća i ja u djetinjstvu...kada pojedemo orah, očistimo fino i lijepo ljuskice i puštali smo ih u mali potok na Tratinama kraj našeg zdenca...koje lijepe uspomene...ova današnja djeca nemaju pojma o pravim igračkama...sve se nešto igraju s nekim monsterima i sličnim glupostima...bojim se, pretvorit će se možda u te svoje igračke i junake iz monster crtića...ali ovo, ovo nema cijenu...ovo je neprocjenjivo...kao i sve igračke koje smo si sami izrađivali...i bile su nam milije od onih koje dobijemo iz dućana od nekoga na dar... :) :*
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar