Ja znala sam da kad dovedemo njegovu djevojčicu, ja znala sam da bit će ipak malo ljubomore jer on je ipak bio centar svakog centra...međutim, došle su mu dvije djevojčice, a ono što nismo u tolikoj mjeri očekivali jest to da je njegova ljubomora prerasla sve granice...al ono, na najjače je bio ljubomoran na djevojčice, Ružu Hrvatsku i Jenny...preplašio se da on više nije centar svakog centra naših događanja...ljubomorno ih je gledao, potkovama razbijao pod, vrištao, mahao svojom prelijepom grivom i u čudu gledao kako se to svi mogu okupiti oko Ruže i Jenny, a on ostao samo gledati sve to...a lijepo sam rekla Dašenku da ako mene ne bude, onda obavezno Moricu pomilovati po njegovoj prelijepoj grivi i kazati mu da je on ovdje car i tako će i ostat...da je najlijepši konjić svih vremena i da nema te Ruže i Jenny koje mogu biti lijepše od njega...i tako dalje, i tako dalje...ali u svoj toj gužvi, Dašenko je zaboravio na to i Morica se strašno razljutio, uvrijedio, ražalostio...bio je do dna svog konjskog srdašca povrijeđen i žalostan...i dao im je svima to na znanje...danima je ta ljubomora na Ružu i Jenny trajala...iako su mu se svi ispričavali, nije prihvaćao...mislili smo da mu uputimo i pismenu ispriku, kad li ono danas čudna li čuda ...kada je ulazio u svoj box, svratio je djevojčicama, pozdravio ih i dao svakoj poljubac...Jenny je bila vrlo preplašena i sramežljiva i bojala se Morice i ustuknula je i gledala ovog prelijepog ogromnog diva od Morice...ali Ruža je odmah prihvatila puse i gle, umilno mu se umiljavala...o, kako se pravio samo važan, velik, jak i lijep...toliko da je stao na jasle...nevjerojatno.... :)
Nema komentara:
Objavi komentar