Kako polako nadolazi tako se mnogo toga mijenja...sa raspupanim, rascvjetanim i bujnim proljećem, raspupao se i naš vrli psić Puppy. Odavno on više nije Puppy (Štene), ali ostalo mu je to ime jer ionako nije veliki pas. On je psić. Sa terijerskim genima. Oštar psić. Nadasveno oštar. Ali i umiljat i vrlo odan obitelji Pavlić. Ono što je pogodilo njegovo malo pseće srdašce je bio Zoyenkin dolazak na naše imanje. Velike zbrke su nastale zbog nje. Sve životinjice na imanju su se pobunile na Zoyenku jer su postali ljubomorni na nju. Nadasveno ljubomorni. Mislili su da ce sada dobivati manje paznje nego do sada pa su zato napravili pobunu. Psić Puppy je pretjerao skroz naskroz. Skoro je Lilani ugrizao od ljutnje dlan koji mu je pruzila u znak prijateljstva i da se ne mora bojati male Zoye. I dalje cemo ga svi voljeti. No, psic nije vjerovao i rasrdio se. Totalno. Ljutkasto je bio ljut svaki dan. Vise nije dao da mu se priđe, a kamo li da ga se odvede u šetnju. I Zoyu je napao i izgrizao neki dan. O, neee, to nije bilo nimalo lijepo ni ugodno. I ljutkasto se ljutio sve do neki dan. Do proslog vikenda. Ni mišeki (mačići od Brankice) nisu voljeli Zoyu. Ali promijenili smo prosli vikend sve. Nadasveno su se najprije pomirili Lilana i Puppy. Rekli smo Puppyju: "Mir, mir, Puppy? Prijatelji? Može?"
Psić je radosno prihvatio i pružio svoju šapicu kad smo ga lijepo zamolili. Kojeg li veselja samo...trebalo je jos i da prihvati Zoyenku. Ali kako? Dašenjko dovede Zoyenku i kaže da sad svi idu u zajednicku setnju. Psić Puppy, Zoyenka i Mišeki. I to bez povodilnika. Mišeki su uvijek vjerni pratitelji. Pridruzili su se. Puppy je potrčao tako sretno. Zoyenka takodjer iako ga nije mogla stici. Rekao je Dasenjko da se psic osjecao odbaceno iako za to nije imao razloga. Sada se uvjerio da ga volimo svo ovo vrijeme. Skakutao je oko svih nas i oko Zoye. Najzad se i igrao sa njom jer je vidio da mu Zoya nije nikakva prijetnja. A mišeki su radosno trčkarali za nama. Sve je tako bilo raspupano i radosno. Jer je psić Puppy u svom srdačnom psećem srdašcu shvatio da je pogriješio što je bio ljutkasto ljut i ljubomorno ljubomoran i čak opasan bez razloga. Kojeg li veselja...svi su se pomirili i od tada radosti nema kraja. A u srdastičnom srdašcu malog psića sada caruje proljeće i prijateljstveno prijateljski mali pseći osjećaji.I među životinjicama ima toga. Nije li čudesno to proljeće? Čudesno je, čudesno. Itekako, dragi moji čitatelji. Želim i vama srdastičan vikend i još lijepše proljeće. Od mog srca. Za vas. :) ♡ :*
Nema komentara:
Objavi komentar