31 ožujka 2014
30 ožujka 2014
Thunder... :)
...baš tako dok uživali smo u proljetnom jutru i igri sa Zoyenkom, kao grom iz vedra neba prolomio se zrakom zvuk helikoptera...kaže Dašenjko, evo ga, ide naš pilot...i gle stvarno, dolazi vojni helikopter preko Trojvrha prema nama...kao grom, čovječe...kao grom iz vedra neba...
I svaki puta kada prolazi, on preleti nekoliko puta u krug iznad našeg imanja i imanja svog strica da nas pozdravi...hej, kako ponosni smo na njega...jer nemaju samo Ameri i ostali pilote...i Cerovnik ima svog pilota...tako je i maloprije obletio par krugova preko imanja i mahnuo nekoliko puta...čovječe, toliko smo ponosni na našeg pilota...Morica se sav uznemirio na livadi i gledao u zrak što se to događa jer helikopter je letio dosta nisko pa smo ga mogli vidjeti...uvijek, ali baš uvijek on ima svoj ritual da se tako javi i pozdravi dok prelijeće svoj Cerovnik...mahali smo mu, no Morica je potrčao prema nama jer je očito bio pod nekim dojmom i zbunjen...Dašenjko ga samo potapša po vratu i reče da je to naš pilot, a on je i dalje nepomično gledao u daljinu za vojnim helikopterom...kao grom iz vedra neba baš uvijek tako naiđe, kažu moji, ali uvijek je srcu milo i ponosni smo na njega...jer Pavlić je to...cerovničke gore list...pa pozdravljamo i mi njega...ali i Vas, dragi čitatelji...pa dobar Vam ovaj prekrasni proljetni dan...nek Vam bude lijep i nasmijan... :) ♡ :*
https://www.youtube.com/watch?v=mYMiEU0vKIM&feature=youtube_gdata_player
26 ožujka 2014
Nadasve sam sretna što Morica lijepo sluša Dašenjka...i nadasveno volim kad ga vidim u galopu...ja rekla sam mom bratu da on ima to nesto u sebi...nesto divlje i jako...Morica to osjeti...i zato se lijepo slazu...no, ipak kad Morica jos izdaleka čuje da gospodarica dolazi, tad vise nitko ne postoji...tad se propinje i frče...pogotovo kad čuje glas svoje gospodarice...moj Crni Biser najlijepši... :)
To su cele "prodecure"... ;)
Ima ovdje jedno simpatično pitanje....kaže mi jedna čitateljica zašto pišem mnoge riječi naopačke?
Razmišljala sam da li da joj objašnjavam ili ne i ipak sam odlučila da kažem zašto je to tako...u ovome slučaju se radilo o riječi "prodecura". Ok, ja objasnit ću o čemu je riječ iako su to "cele prodecure"...tako dakle, sve je počelo dok smo svi sjedili i družili se tog vikenda...tu riječ je izgovorio naopačke naš dragi lik i to je zvučalo tako smiješno da sam mislila da ću umrijet ako se ne nasmijem tome. On je zvučao sasvim ozbiljno i nije bio svjestan naopačke izgovorene riječi. Kao što mnogo puta nije svjestan kad nešto kaže naopačke. Mami me strijeljala pogledom, a ja sam se stisla na fotelji i okrenula prema zidu i umirala od smijeha. A mami je i dalje nišanila i prijekorno me gledala, ali ja si nisam mogla pomoći. Ja sam se pravila da nešto popravljam dekicu na fotelji i okrenula se da me ne vide kako se smijem, ali mami je vidjela i zorila mi. Najzad sam se ko fol odšetala na balkon i pukla u smijeh. Oni su i dalje čavrljali iako je dio društvanca jedva stezao smijeh. Dakle, ne kaže se "prodecura", već procedura. Ali naš dragi lik bi se silno uvrijedio da mu ukažemo na to pa nije ostalo ništa drugo nego da i mi govorimo "prodecura" u buduće i pravimo se da je to ispravna riječ. Tako sada svi iz tog dragog društvanca (obiteljskog) govorimo "prodecura" umjesto procedura. Ima tu još mnogo naopačkih riječi, ali dvije su nam omiljene- "prodecura" i "haksi". Riječ "haksi" znači haski no mi ni tu riječ više ne govorimo ispravno već naopačke, "haksi". Jednostavno predobro zvuči, a našem dragom liku to dobro stoji kad tako govori. I svi smo se slozili da je to baš fora pa svi govorimo naopačke. Smiješno, zar ne? Ovo sa "haksijem" je ispalo na jednom druzenju kad je nas dragi lik rekao da ce narucit tortu dimenzija "metar sa metar" kod Muratija i da cemo ju jesti tri dana svi, osim UDBE. Kaze, bit ce za sve nas, ali bit ce i ovako: "Izvoli Doni, izvoli Moro, na "haksi" torte pa jedite...svi jedite...ali UDBE u tom filmu nece biti. Opet sam umirala od smijeha. Ali ideja je nadasveno dobra. Tako dakle, to su te riječi "prodecura" i " haksi". Ostale naopačke i neobične riječi u tekstovima su made by Lilana. Eto tako malo fino, to je to. I pozdrav u Karlovac. Ali i u Novi Travnik. Prodecure su to... zvuči dobro, zar ne? ;)
U nedjelju ga je posjetio još jedan uzgajivač i naš prijatelj...Morica se tad nadasve pravio važan i paradirao je...tad mu je prišao kauboj i mazio se sa njim...znamo da je Morica velika maza, ali tad je nadmašio sam sebe...nije se htio odvojiti od Zlatka, a Dašenjko je malčice zbog toga bio ljubomoran... :)
How do you do, Sammy? :) ♡ :*
Tako dakle, ja maloprije sam upoznala jedno malo pahuljasto smjehuljasto stvorenjce. Kako ti je ime, maleni? Kaže njegov gospodar da zove se Rocky. O, moj Gospodine, ti si Rocky Balboa? Ma šalim se, nije on Rocky Balboa. On je štene rodom iz Rusije. Ima 3,5 mjeseca i tako je pahuljasto smjehuljast. Ja sam ga odmah preimenovala. Dala sam mu ime Sammy jer njegovo su pleme i preci iz Rusije. Pa how do you do, Sammy? Sammy je odlično. Voli trčkarati, voli šetnje, voli se umiljato umiljavati i smjehuljiti. Lijep je. Ma što lijep? Prekrasan je. I zaigran je. Vrlo. Naravno, još je štene. Maza je. Velika maza. Brzo smo se sprijateljili kad su ga za mene pustili iz dvorišta u kuću. Ali samo za mene jer inače on ne boravi u kući. Odmah mi se počeo smjehuljiti i umiljavati. O, kako lijepo. Kako umilno. Poslije smo se igrali na livadi ispred kuće. I fotografirali su nas za uspomenu. Hej, sad imam novog malog pahuljasto smjehuljastog prijatelja. Sammy ima svog malog prijatelja koji je bio ljubomorno ljubomorkast što se igram samo sa smjehuljastim Sammyjem. Ali prihvatili smo i njega. Nadasveno je bio sretan. A gospodarica od Sammyja mi je ubrala ljiljane i dala da si ih mogu posaditi. Simpatično neko druženje. I pahuljasto smjehuljasto nadasve. Hej, Sammy, how do you do?
Pa dobar dan. :) ♡ :*
22 ožujka 2014
19 ožujka 2014
...pitaju te jesu li zaboravljeni?...
https://www.youtube.com/watch?v=eebJpj5i-Q8&feature=youtube_gdata_player 
15 ožujka 2014
Halo, Centrala?
Baš nešto razmišljam o Nebeskom voćnjaku...tako sam ga ja nazvala...mjesto gdje odlaze posječena stabalca,ona koja umru od zime i leda, od nevremena...proljeće je tu i svim stabalcima je trebalo dati novi izgled, ulijepšati ih i urediti...mnoga stabalca su bila ranjena od zime i leda...trebalo im je pomoći...pa pomogli smo im...i cvjetnjak sad ima novi izgled...lijepo je sada...danas je moj otac napravio grobak za svako stabalce koje je morao posjeći...tako mi je bilo žao tih stabalca koja su umrla, a posebno zato jer su ih sve dedine ispucale ruke posadile...nadasve mi je bilo žao stabalca na koje sam se kao dijete stalno penjala i voljela sjediti na granama...osim tog stabalca, voljela sam jako i staru ranjenu jabuku koju je ranila granata...još dugo ju je Stipan liječio i pomagao joj da se održi na životu, čak nam je za to vrijeme rađala lijepe jabuke...a sve to onako ranjena...i onda je jednog dana jabuka umrla...tako mi je bilo žao...jer nikada nisam voljela nigdje sjediti kao na stabalcu...čak i kad imamo goste...tako mi je i ove zime umrlo i drugo moje stabalce na kojem sam voljela sjediti...vidjela sam ju u rano jutro...umrla je i pala na cestu...moj otac ju je sklonio sa ceste i odnio je na mjesto gdje skupljamo sve grančice i stabalca koja umru...u proljeće one idu na nebo, u Nebeski voćnjak...tako, dakle, danas smo napravili grobak za svako umrlo stabalce...otac je oko posiječenog panja okopao zemlju, a panj je odrezao i nagrnuo zemlju...pružio mi je panj na ruke od mog lijepog stabalca...ja odlučila sam da taj dio stabalca ne ide u Nebeski voćnjak kao i ostali dijelovi tog dragog stabalca...tako dakle, ja uzela sam stabalce, tj. panj i odnijela sam ga kući iz dedinog Zemaljskog voćnjaka. Spremila sam ga u sobu, na ormarić uz knjige dok mu ne nađem posebnije mjesto gdje će uvijek stajati...tako dakle, poslije kad Sunce zalazi, mi imali smo Obred...tako to ja zovem...tada sve one grančice i dijelovi stabalca odlaze na nebo, u Nebeski voćnjak...
Otac je zapalio oganj i ubrzo se on počeo rasplamsavati...volim oganj i sjediti uz oganj...tako dakle, otac i ja smo bili uz oganj...nekome to djeluje kao obično spaljivanje grančica u proljeće, ali ne, nije to tako...to je Obred...za mene je to odlazak u Nebeski voćnjak...i dok se oganj sve više rasplamsavao, ja i otac smo promatrali...Zoyenka i Mišeki su trčkarali oko ognja i ne znajući što se događa sa svim tim iskricama koje izlaze iz ognja...događa se to da te iskrice lijepo i polako odlaze u Nebo...to su iskrice tih grančica...tako, dakle, one odlaze u Nebeski voćnjak ...tamo im je lijepo...mora da im je lijepo...čudesno, zar ne?
Tako mi se cijelo vrijeme vrti u glavi ta pjesma koju sam još jutros namijenila za ta umrla stabalca i grančice...i pjevam ju cijeli dan...i baš ne marim što sam u tom svom filmu danas jer taj film mi je predobar...pomislila sam opet na Centralu i u sebi rekla: "Halo, Centrala? Spoji me s Nebom jer tamo su otišla moja draga stabalca...spoji me jer tamo je i moj deda...u svom Nebeskom voćnjaku..."
https://www.youtube.com/watch?v=7K1hckf1C3I&feature=youtube_gdata_player
14 ožujka 2014
Zato jer je proljeće... ♡
Kako polako nadolazi tako se mnogo toga mijenja...sa raspupanim, rascvjetanim i bujnim proljećem, raspupao se i naš vrli psić Puppy. Odavno on više nije Puppy (Štene), ali ostalo mu je to ime jer ionako nije veliki pas. On je psić. Sa terijerskim genima. Oštar psić. Nadasveno oštar. Ali i umiljat i vrlo odan obitelji Pavlić. Ono što je pogodilo njegovo malo pseće srdašce je bio Zoyenkin dolazak na naše imanje. Velike zbrke su nastale zbog nje. Sve životinjice na imanju su se pobunile na Zoyenku jer su postali ljubomorni na nju. Nadasveno ljubomorni. Mislili su da ce sada dobivati manje paznje nego do sada pa su zato napravili pobunu. Psić Puppy je pretjerao skroz naskroz. Skoro je Lilani ugrizao od ljutnje dlan koji mu je pruzila u znak prijateljstva i da se ne mora bojati male Zoye. I dalje cemo ga svi voljeti. No, psic nije vjerovao i rasrdio se. Totalno. Ljutkasto je bio ljut svaki dan. Vise nije dao da mu se priđe, a kamo li da ga se odvede u šetnju. I Zoyu je napao i izgrizao neki dan. O, neee, to nije bilo nimalo lijepo ni ugodno. I ljutkasto se ljutio sve do neki dan. Do proslog vikenda. Ni mišeki (mačići od Brankice) nisu voljeli Zoyu. Ali promijenili smo prosli vikend sve. Nadasveno su se najprije pomirili Lilana i Puppy. Rekli smo Puppyju: "Mir, mir, Puppy? Prijatelji? Može?"
Psić je radosno prihvatio i pružio svoju šapicu kad smo ga lijepo zamolili. Kojeg li veselja samo...trebalo je jos i da prihvati Zoyenku. Ali kako? Dašenjko dovede Zoyenku i kaže da sad svi idu u zajednicku setnju. Psić Puppy, Zoyenka i Mišeki. I to bez povodilnika. Mišeki su uvijek vjerni pratitelji. Pridruzili su se. Puppy je potrčao tako sretno. Zoyenka takodjer iako ga nije mogla stici. Rekao je Dasenjko da se psic osjecao odbaceno iako za to nije imao razloga. Sada se uvjerio da ga volimo svo ovo vrijeme. Skakutao je oko svih nas i oko Zoye. Najzad se i igrao sa njom jer je vidio da mu Zoya nije nikakva prijetnja. A mišeki su radosno trčkarali za nama. Sve je tako bilo raspupano i radosno. Jer je psić Puppy u svom srdačnom psećem srdašcu shvatio da je pogriješio što je bio ljutkasto ljut i ljubomorno ljubomoran i čak opasan bez razloga. Kojeg li veselja...svi su se pomirili i od tada radosti nema kraja. A u srdastičnom srdašcu malog psića sada caruje proljeće i prijateljstveno prijateljski mali pseći osjećaji.I među životinjicama ima toga. Nije li čudesno to proljeće? Čudesno je, čudesno. Itekako, dragi moji čitatelji. Želim i vama srdastičan vikend i još lijepše proljeće. Od mog srca. Za vas. :) ♡ :*
Nije bila neka ruska zima, ali dovoljno jaka da mi ju odnese...sada posječena sa neba se smije...
https://www.youtube.com/watch?v=3J-RXo7LgtQ&feature=youtube_gdata_player 
What's up, Zoye? A pusssti me, molam nosit ovu kapu na glavi! Dašenjko me zeza. Ne, Dašenjko te ne zeza. To Zoyenka je morala za kaznu malo nosit na glavi jer je otišla u cvjetnjak i počupala male jaglace od Dano Pile Moje Malo. I šafrane je počupala...i tratinčice male slatke i svašta još...Dano je rekla da s njom u rešt za kaznu, ali Dašenjko je bio blaži...sada Zoye više ne čupa male jaglace i ostalo cvjetno društvo... :)
02 ožujka 2014
Pretplati se na:
Postovi (Atom)