"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
18 studenoga 2013
Ima jedan grad mome srcu drag...postoje dragi ljudi koje znam...a svako dijete iz Vukovara podsjeća me na malu Katarinu sa fotografije,ali podsjeća i na Katarinu Jurić,djevojčicu iz Vukovara koja je sa mnom išla u razred u Zagrebu...podsjeća svako lice djeteta iz Vukovara na Vukovar i na sve one patnje koje su nam braća Hrvati prošli '91.,ali koji i dan danas još uvijek prolaze vrlo teško razdoblje u Vukovaru...baš tužna su to vremena...čak tužnija sad kada smo u slobodnoj Hrvatskoj...ne znam...ali svaka suza naših Vukovaraca boli i sve nas...pamtimo i mi te suze...
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar