"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
02 kolovoza 2026
Sunday afternoons...
Ne znam, volim ta tiha nedjeljna poslijepodneva kada možeš biti sam sa sobom i uživati u svježe ubranoj lavandi i ružama dok ispijaš kavu i slušaš audio knjigu Mire Furlan.
Nema komentara:
Objavi komentar