"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
12 ožujka 2024
"Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote? Tko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od sramote?"
Što ti je zloba i zavist i kome smeta Filipova kuća? Kada je netko pun zavisti pa ne može podnijeti tuđu sreću? To ti je kao da lastavicama rušiš njihovo gnijezdo...sramota!
Nema komentara:
Objavi komentar