Jednostavno je... samo jedva čekaš da odjuriš iz grada glavom bez obzira, uskočiš u stare zenge, uzmeš Zlotvoriča kao čuvarića, kavu za van i vrećicu... sjedneš pod stari cer da dušu odmoriš i uživaš u nevjerojatnim jesenskim prizorima, ubireš posljednje jesenske cvjetove čaja, gledaš kako lišće prelijepo stari i pomisliš kako je život lijep... i ništa mi ne treba osim ovog Cerovnika... tražim li puno? 🍁💚🍂
Nema komentara:
Objavi komentar