"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
10 prosinca 2022
Život je ovdje tako prirodan, tako stvaran. Bez upletanja civilizacije možeš osjetiti stvari poput tišine. Da, tišine, i to je takva radost. Osim... da, osim onog dijela, a koji je vrlo važan. Znači, nemamo niti obični seoski dućkas u kojem možemo kupiti namirnice, kruh, peciva ili čak primati ili slati poštu, pakete i te životne stvari. Nemamo ni seoski saloon, a o Buger Kingu da i ne govorimo. Ili čak slastičarnici ili čokolatijernici. Zapravo, sve ovdje imamo, a opet ništa nemamo i ništa se ne događa. Da imamo, ne bih sada po ovom nevremenu morala sjesti u automobil i ići po kavu i neke sitnice u opštinu Josipdol. 🙄 Ali imamo predivnu prirodu kao i Alaska. Što još reći? Eto, osjećam se baš kao i Joel Fleischman... srdačan pozdrav iz Visočja... 💖❄️🌲
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar