Daffodilčeki za kraj zime i početak proljeća ili obrnuto? Naime, jutros je ovdje sve bilo kao u Snježnom kraljevstvu, a sada više nema niti pahuljice. Čak nemam niti dokaz da je jutros ovdje bio snijeg i moja lijepa zima. Jer kada sam se vratila sa posla, više nije bilo ničega. A htjela sam provesti jedno divno subotnje poslijepodne na snijegu sa Daffodilčekom i Dalindom. Jer kao, vikend je, nikog tada ne poznajem i nitko tada ne postoji. Osim Daffodilčeka i Dalinde, moje lijepe šetnje i divnog čaja od borovih grančica i moje lijepe knjige o Alaski. I pomislila sam, zar je već otišla moja lijepa zima? A tako sam željela snježnu apokalipsu. Znaš ono, da Bog izbaci sve pahulje sa oblaka, sve je lijepo kao u Snježnom kraljevstvu, ja kao ne moram u te dane nigdje ići, kod kuće sam u toplom i sigurnom, pijem čaj od borovih grančica, cijeli dan na tabletu, u nekoj šetnjici sa Daffodilčekom i Dalindom, divim se našem Visočju, tj. Zemaljskom snježnom kraljevstvu i sve je lijepo. Ali nije bilo tako i cijelo vrijeme sam u sebi zazivala sniježić. Pa ipak, sinoć sam u snu čula kišu, najljepšu simfoniju za mene i obradovala joj se. A onda ujutro se spremam na posao i kroz prozor ugledam Snježno kraljevstvo. Nisam mogla vjerovati pa sam brže otvorila vrata i istrčala vanka da vidim. I stvarno, vani me čekalo moje Snježno kraljevstvo. Koje li radosti. Ali samo do poslijepodne. A onda pomislih, pa ja cijelo vrijeme zovem pahulje i On mi ih je poslao. Čovječe, kako nevjerojatno. Znači, ipak me poslušao. Bar malo. Jer On ipak mene voli malo više od svih drugih ljudi. I pomislih, God I know that was you. Thank you so much... 💋❄️💖