"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
30 ožujka 2021
28 ožujka 2021
21 ožujka 2021
14 ožujka 2021
Hello, Spring. A ne, ne... ne odlazi još moja lijepa zima... thank you, God... thank you so much... baš u nedostatku sniježića, virtuelno sam posjetila sve te predivne nordijske zemlje i razmišljam kako li je njima sada tamo tako lijepo jer još uvijek traje zima. A zime su tamo tako čarobne. I dugo traju, što je najvažnija stvar. Kraljevstvo. Snježno kraljevstvo. Tek Laponija. Nešto neopisivo. Pa eto, istresao si pokoju pahuljicu sa oblaka i nama i tako sam Ti zahvalna na tome. Rado sam ih dočekala. Hvala Ti. Jer će mi svaki ovaj trenutak u ovom našem malom Kraljevstvu jednog dana nedostajati. 💖❄️⛄
09 ožujka 2021
07 ožujka 2021
06 ožujka 2021
Daffodilčeki za kraj zime i početak proljeća ili obrnuto? Naime, jutros je ovdje sve bilo kao u Snježnom kraljevstvu, a sada više nema niti pahuljice. Čak nemam niti dokaz da je jutros ovdje bio snijeg i moja lijepa zima. Jer kada sam se vratila sa posla, više nije bilo ničega. A htjela sam provesti jedno divno subotnje poslijepodne na snijegu sa Daffodilčekom i Dalindom. Jer kao, vikend je, nikog tada ne poznajem i nitko tada ne postoji. Osim Daffodilčeka i Dalinde, moje lijepe šetnje i divnog čaja od borovih grančica i moje lijepe knjige o Alaski. I pomislila sam, zar je već otišla moja lijepa zima? A tako sam željela snježnu apokalipsu. Znaš ono, da Bog izbaci sve pahulje sa oblaka, sve je lijepo kao u Snježnom kraljevstvu, ja kao ne moram u te dane nigdje ići, kod kuće sam u toplom i sigurnom, pijem čaj od borovih grančica, cijeli dan na tabletu, u nekoj šetnjici sa Daffodilčekom i Dalindom, divim se našem Visočju, tj. Zemaljskom snježnom kraljevstvu i sve je lijepo. Ali nije bilo tako i cijelo vrijeme sam u sebi zazivala sniježić. Pa ipak, sinoć sam u snu čula kišu, najljepšu simfoniju za mene i obradovala joj se. A onda ujutro se spremam na posao i kroz prozor ugledam Snježno kraljevstvo. Nisam mogla vjerovati pa sam brže otvorila vrata i istrčala vanka da vidim. I stvarno, vani me čekalo moje Snježno kraljevstvo. Koje li radosti. Ali samo do poslijepodne. A onda pomislih, pa ja cijelo vrijeme zovem pahulje i On mi ih je poslao. Čovječe, kako nevjerojatno. Znači, ipak me poslušao. Bar malo. Jer On ipak mene voli malo više od svih drugih ljudi. I pomislih, God I know that was you. Thank you so much... 💋❄️💖
Pretplati se na:
Postovi (Atom)