"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
21 srpnja 2015
A ovo je neka sasvim druga priča... priča iz Istanbula... darak iz Istanbula... divno je... morat ćemo se tamo jednom zaletit... ali, to tek poslije Miamija... do tada, bit će ovo moj mali privjesak za moje čarobne ključiće... hvala... :)
Nema komentara:
Objavi komentar