"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
09 lipnja 2015
Dobro jutro, ljubljeni moji... Ljiljana se želi vrlo i najvrlije ispričati zbog neobjavljenog posta "Groznica subotnje večeri"... od srca mi je žao... ne znam da li ćete mi ispriku uvažiti, ali ja bih to baš voljela... naime, ja sam jučer poslijepodne bila umorna i zaspala sam čim sam došla s poslića... tada me još nazvala naša mila mala Tajčica da me pita nešto u vezi jednog pacijentića i probudila me...no, dobro, ja mislila sam da je to divno jer me probudila i da ću otići u dvorište slagati oblutke sa mora i poslije napisati post... no, ja sam tako divno opet zaspala i probudila se jutros kada me je zvonio budilnik... o, moj Gospodine, zar sam ja spavala od jučer poslijepodne? očito da jesam... ok, Ljiljana, ajmo na nožice lagane i dalje... i tako divno putujem u prepunom tremu i dobijem porukicu: "Gdje je post koji si obećala?"... naime, jedna moja draga čitateljica me podsjetila da ga nema na blogu... da, stvarno, nema ga... ok, danas ćete dobiti najbolji post na svijetu... do tada, ljubim vas odavde do vječnosti... pozdravček iz veterinarske bolnice... :) :*
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar