"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
29 svibnja 2015
I tako ja jutros sidim i nešto pišem, i gle, evo nam našeg malog pacijentića Pascala... tako je simpatičan... a tek te male ručice... jako je drag... ma divan je, zapravo... dobar dan, ljubljeni moji... :*
Nema komentara:
Objavi komentar