Pješačim i danas...od početka Savske ulice...ali nije mi teško...pješačili su i oni za nas '91. pa do kraja za nas i naše živote...pješačili su tolike kilometre da bi nas oslobodili...neki su i izgubili noge da bi mi danas bili živi i zdravi, da bi slobodno hodali...izgubili su i živote svoje...i nije mi teško propješačiti taj put...uistinu nije...i ne volim kad u koloni čujem kad ljudi nabrajaju jer će zakasniti nekamo...možda zakasnim i ja, ali ne ljutim se i ne bunim se...sjetite se samo kolone sjećanja u Vukovaru...hodali su izgnani iz svoga voljenog grada sa suzama u očima i ispraćeni batinama Jugovojske i četnika...sjetite se barem njih...ali i Bleiburga...možda shvatite najzad...

https://www.youtube.com/watch?v=ZKq8GWzML1o&feature=youtube_gdata_player