"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
30 srpnja 2014
Pitam se dokle seže bezobrazluk i sprdanje sa vlastitom Domovinom, sa barjakom našim najlijepšim na svijetu...? Dokle? Prolazim Savskom ulicom u hodajućoj gomili (jer se izvode radovi na tramvajskoj pruzi) i podignem pogled prema barjaku našem najlijepšem od svih na svijetu i vidim zapetljan je oko jarbola...zapetljan toliko da je to sramota...a do njega lijepo, mirno i pravilno stoji nakaza od barjaka...barjak EU...zapeklo me još više jer vidim da ispod tih barjaka stoje dva hrvatska policajca koji su nalakćeni ko pijanci na šanku i opušteno si čavrljaju...podignem ruku u vis i prstom im pokažem na naš barjak...tupo su me gledali...podignem ruku opet jer sam zastala i viknem im da im barjak stoji zapetljan i vide li to...zaprepašteno su me gledali...u onom smislu, tko si ti da nam to govoriš, mala? nisam mogla podnijeti takvu nedisciplinu i "šankersko ponašanje" hrvatskih policajaca dok čuvaju zgradu hrvatske policije...sramotno! stravično sramotno! dokaz je to da im nitko iz te zgrade nije autoritet...sramotno, jadno i prežalosno...ostali su u čudu gledajući me ko Marsijanca, a ljudi iz gomile su me čudno pogledavali i okretali se s pogledima koji govore: "Jesi normalna? Pa to je murja. Kako se usudiš murji izvikivat tako nešto? " Nije me bilo briga za poglede...jedno je sigurno: da vam je Jure Pavlić Stipanov zapovjednik, ne bi bilo takve bahatosti na radnom mjestu...nije se njemu nitko usudio tako ponašati...nikada...žalosno kakvi ljudi rade u hrvatskoj policiji...
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar