A dotakle su mi te riječi jutros srce...sjedimo i pijemo kavu i reče mi majka prije nego li sam pošla: "Sjeti se svoga dede, sjeti se njegovih riječi..."
A kako bih ikad mogla zaboraviti njegove riječi. Pa bile su i ostale za mene ko riječi od zlata... iznenadilo me što je citirala svaku njegovu riječ...i tata ga je sinoć spominjao...ne, nismo zaboravili te njegove riječi...pa svaki dan ga nosim sa
sobom...nije on bio bilo kakav Stipan...
Ugodan dan, dragi moji čitatelji. I hvala na javljanjima i pozdravima. Sa Vama će dalje biti moji dragi Čuvari bloga (moji admini). Čujemo se.
Nema komentara:
Objavi komentar