"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
06 listopada 2013
Ima još jedna vrlo bitna stvar...Od nedavno misli da je još,ni više,ni manje,nego čagalj....vrlo opasna misao mu se ukotlila u glavi jer od tog dana se i ponaša kao čagalj...a za sve je kriv Jura Perlić kad je jedne subote dosao do tate u divan i donio nam med...pricao je da oko kuce ima puno cagljeva i da se boji za zečeke koje uzgaja...on je sjedio pored stola i snimao Juru i priču o čagljevima...a onda se istog dana i sam počeo ponašati kao čagalj...postavio bi zasjede iza svakog čempresa i napadao bi nas zadavajući nam opasno opasne ugrize za noge...baš kao što rade i čagljevi...i složili smo se svi: On stvarno misli da je čagalj. Dašenjko ga zove “Čagelj“...ah,taj Gospodin Žoj Milford i njegovi hirovi i čagaljske faze...pitamo se što će si sljedeće umisliti? Tko zna...? :)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar