Ne znam,brate,čiji li je ono konjić vrani,al znam da je lijepota i divota od konjića i da je iz Zagorja...ja morala sam zaustaviti automobil da ga malo gledam,da ga pitam čiji je,da ga malo fotografiram...o,kako je još umiljat...do kraja livade i do kraja Zagorja i nazad je umiljat...baš nije mi se dalo od njega,ali stvorila sam kolonu na cesti pa morala sam ići dalje...on stvarno je lijep...kao i moj Morica... baš mi je još lijepše ovo stvorenjce ulijepšalo dan... e,da... :)

Čiji li je ono konjić vrani? :)

Cerovnik moj najlijepši sa ovog se mjesta vidi... bio je lijep jesenski dan u moje mamike Modruša... :)

I još jedan pozdrav u “Pored rijeke granica“... :)

I uvik kad dođem tamo dobijem poruku koja kaže ovako: “ Welcome to Bosnia and Herzegovina. Thank you for using BH mobile network. Have a plasant stay itd.,itd.,... a ja u mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj...samo ima jedna rijeka,a pored nje granica...a preko rijeke “ Samo Bosnu ne dirajte“... tako,dakle,pozdrav u to prelijepo mjesto. Ja ga već dugo zovem “Pored rijeke granica“...i jučer sam pričala o tom mjestu sa jednim gospodinom. I on tamo često odlazi...posebno je to mjesto...ja ga obožavam...mi vidjet ćemo se skoro...pozdrav... :)

Hvala,ja sada sam pročitala. Pozdrav mojim Abramovićima i da lijepo doputuju u Domovinu... :)

http://www.youtube.com/watch?v=dZmLgeGOrI4&feature=youtube_gdata_player

Jesen je... :)

Trupce smo neke vozili gospodinu Stilinoviću u Zagreb...kad je vidio kako lijepe trupce za ogrjev smo mu dovezli,oko srca mu milina neka omilila... e,da... ;)

Kada bi se njih pitalo,oni bi najradije Tamićem u školu došli i pravili se važni... ;)

                                           http://www.youtube.com/watch?v=0NLeFnfUpFA

The blue bus is calling us...driver,where you taking us? ;)

                                          http://www.youtube.com/watch?v=PZBQjTF_Hpk

Tako,dakle,Jadranko nam je postao heroj. Postao je mit. A sve samo zato jer djeca vole prigovarat. Ali da djeca ne vole prigovarat,on ne bio danas bio heroj,ne bi bio mit. Sve ima svoje zašto i sve ima svoje zato. Nigdar ni bilo da ni nekak bilo. Pa je bilo i ovo sa "plavim autobusom". Ja osobno obožavam putovati autobusom i što šofer otkačenije vozi,meni još bolje nije žao karte koju kupim. I neolim kad putnici prigovaraju. Ja prigovaram samo ako sporo vozi i upadne u gužve i zastoje. Ali kad,brate,vozi kako treba pa na odredište stignemo i prije vremena,tad sam najsretnija. Zato ne vidim razlog zbog kojeg se djeca nešto stalno prigovaraju na ovo i ono..npr.,prigovori tipa: "Joj,danas smo skoro zapeli za kaktus kraj ceste! Joj,skoro smo zgazili bubamarca! Joj,komarac je zapeo u letu za bus i skoro ga srušio! Joj,danas smo naletjeli na soba i Djeda Mraza! Joj,jučer opet smo zakačili za saonice Zlog brata blizanca Djeda Mraza! Joj,skoro smo prevrnuli mravinjak pun mrava!" I stalno nešto joj,ovo,joj,ono...

Ali zato su tetke sa ladnim trajnama najbolje. One imaju najbolje prigovore. Tipa: "Joj,on tako brzo vozi da mi se pokvarila trajna i sad mi tri vlasi sjeverozapadno od lijevog ušesa stoje nahero!"

Mislim stvarno,ljudi moji,što je ovo? Kakvi su to prigovori? Ja da sam tad bila u "plavom autobusu",ja bih rekla: "Okreni nam,majstore,bus pod ručnom!"  To je zakon. To je mit. Jamačno Vam jamčim da jest.  ;)

A vi djeco,kad dođete iz školice,nemojte odmah plakat i kukat i reći mamama da ste danas zgazili cvrčka koji je pao sa bora crne smrče. Nije to lijepo. Ostane Jadranko za sve kriv. Ni Janu ne smije piti,a već ste ljubomorni. Nije to u redu. Kupite si i vi Janu pa pijte. Nemojte biti opaki. Nije to cool. Jamačno nije. Jerbo,da sam vam ja vozila taj dan "the blue bus",ja istjerala bih vas sve iz busa i rekla vam svima nek vam ćaća i mater kupe mjesečni pokaz za avion pa ćete vidjet Boga svoga kad vam Lufthansa zaračuna. Ili Croatia airlines. Pa ujutro morate najprije u Zračnu luku Zagreb da biste stigli na let 527 koji vozi u Josipdol i Cerovnik. A to nije nimalo ugodno jer čim dođete na airport same neke kontrole,sami neki milicajci,skeneri,printeri,detektori po vama obješeni.milicajca morate gledat pravo u oči dok ne prođete kontrolejšn,pa ispred vas još 100 putnika,pa prtljaga na traku,pa praznite džepove,pa otvori prtljagu,otvori laptop,zatvori laptop,pokaži hendi koji imaš,a koji nemaš. Pokaži šta ti je u kosi još osim gela,a vi,djeco,svi nosite puno gela u kosi. Bi čovjek pomislio da od šiljaka na glavi možda je kakvo oružje ili oruđe na glavi prošvercano...majke ti mile...pa onda tek "prava" stvar-ukrcavanje na dvokrilac. Onda lijepo vežite se polijećemo,pa vežite se slijećemo(a možda i nećemo),pa isključite opet laptope,isključite hendije,mp3,mp4,mp5,mp6 i ne znam šta sve ne. Ne odvezuj pojas dok ne dobiješ dozvolu za to,pa ne smiješ na wc,pa ne smiješ prošetat avionom,pa samo skoro sjediš,a ako si neke lude sreće još pokraj tebe sjedi neki Talibanos Šejtan al Ramadi. Pa si misli hoće ovaj raznijet avion i tako to. Mislim,ima tu milijun pravila. Ja ta pravila i ograničenja mrzim pa putujem avionom samo kad sam bez vozačke dozvole. Mislim,kad ju zaboravim pa tako,dakle,to...Nemoj ovo,nemoj ono i tako o tim pravilima u avionu. Jednom tako sam imala svoju pilotsku jaknu i pomislila da povučem onaj patentić na rukavu i zastavicu na kojoj piše: "Remove before flight" i otvorim padobran i iziđem iz aviona jer mi je taj let išao na jetru. Skoro mi došlo tako,ali najavili su ipak: "Vežite se, slijećemo!". I sletjeli smo,ali otada me airport neće duže vrijeme vidjet. Zato vi,djeco,nemojte prigovarat jerbo ćete se morat vozit avionom. Pa ćete vidit kako je to naporno i dosadno. Bolje da šutite i vozite se jer ipak "The blue bus" je ok,a  "West is the best".  A naš Jadranko je heroj. Jadranko je mit. To,majstore! Okreni im bus pod ručnom.  ;)

Ima još jedna vrlo bitna stvar...Od nedavno misli da je još,ni više,ni manje,nego čagalj....vrlo opasna misao mu se ukotlila u glavi jer od tog dana se i ponaša kao čagalj...a za sve je kriv Jura Perlić kad je jedne subote dosao do tate u divan i donio nam med...pricao je da oko kuce ima puno cagljeva i da se boji za zečeke koje uzgaja...on je sjedio pored stola i snimao Juru i priču o čagljevima...a onda se istog dana i sam počeo ponašati kao čagalj...postavio bi zasjede iza svakog čempresa i napadao bi nas zadavajući nam opasno opasne ugrize za noge...baš kao što rade i čagljevi...i složili smo se svi: On stvarno misli da je čagalj. Dašenjko ga zove “Čagelj“...ah,taj Gospodin Žoj Milford i njegovi hirovi i čagaljske faze...pitamo se što će si sljedeće umisliti? Tko zna...? :)

Vidno raspoložen krenuo je Morici u prepričavanje izleta u Green City i osobnih dojmova... :)

Dašenjko mu je vrlo ljubazno otvorio i pridržao vrata dok je on izlazio iz “pojskog automobila“... :)

U tom tonu,mi doputovali smo u Pavliće na naše imanje,a našeg suputnika smo probudili i navijestili mu da smo na imanju... :)

Izlet u Green City ga prilično umorio pa je u povratku i zaspao...naravno,sa unutarnjim mirom u srcu što nigdje nije bilo Mirka i Slavka... ;)

Kada je vidio da je zrak čist od Ozne i ozonskih inspektora,on vratio se u razgledavanje Green Cityja... ;)

Ništa on ne prepušta slučaju,dva puta gleda,a jednom donosi odluku... ;)

Usput je gledao ima li u kojem grmu Ozne ili financijske milicije... ;)

Ali morao je malo svratiti i do automobila da prebroji dnevni utrošak kukuruza i unese to u svoje fakture jer ovih dana umišlja da je računovođa... :)

On odmah je pošao u razgledavanje Green Cityja... :)

Jesen je... :)

Tako fino,sada smo na njivi blizu Tereze... :)

A zna se on i lijepo i kulturno voziti i uzivati u putovanju... :)

Tako,dakle,putem je pazio ima li Mirka i Slavka u smeni... ;)

Uspori,Dašenjko,tako ti mrava u mravinjaku! Pa milicija će nas... ;)

Bio je to jedan od onih sunčanih dana u listopadu.Dakle,kad jesen je u punom cvatu. Volim te jesenske dane i jesen u Cerovniku. Sve je kao i u mravinjaku. I ljudi se užurbano pripremaju za zimu. Valja se dobro pripremiti,zar ne? :)

Nešto je neobično bilo tog lijepog jesenskog dana,ali o tome nećemo sada. To je već neka druga priča. Uglavnom,Dašenjko se spremao u obilazak naših njiva pa zamolila sam brata svoga da i ja idem. Dobro,mi sjeli smo u naš "pojski automobil" i baš kad sam htjela zatvoriti vrata,pojavio se on,neizbježni Gospodin Žoj Milford. I rekao je Dašenjko da Gospodin Milford ne mora baš svugdje ići kamo se njemu poželi i da bi mogao ostati kod kuće i pripaziti na Moricu. Ali ja sam dodala da je Gospodin Milford mačak koji veoma voli putovati i kako da ga sad ostavim kod kuće da pazi Moricu kad on i Morica i nisu nešto baš u nekim prijateljskim odnosima. Poznato je da Gospodin Milford jako voli Moričino društvo i da je Morica za njega još uvijek zagonetka koju uporno pokušava odgonetnuti kroz druženja sa njime,ali Morici je on prilično naporan jer ga stalno ispitivački promatra. A i još od svog ranog mačjeg djetinjstva,Gospodin Milford voli vožnju automobilom,putovanja svakojake fele i nije to zaboravio. Čim on vidi da se netko sprema u automobil,on vrlo vješto i brzo se stvori pokraj automobila i penje se unutra. Zgodno,zar ne? Meni osobno je to vrlo simpatično. No,dobro,Dašenjko je pristao da sa nama na put ide i Gospodin Milford iako je znao da će mu sjedit na glavi i ramenima za vrijeme vožnje jer on tako obožava putovati. Osobito na ramenu,iako se vrlo lijepo i kulturno zna smjestiti na svoje mjesto i voziti se. Kulturnije nego li i neki ljudi. Tako,dakle,mi pošli smo našim "pojskim automobilom" u obilazak naših rodnih njiva,da vidimo kada će biti berba. Putem je bilo zanimljivo jer Gospodin Milford je vrlo rado dočekao da ga pustim u automobil. Najprije mi se smjestio u krilo,a onda je nakon nekog vremena,kako bi imao što bolji pregled ceste i situacije na cesti,skočio Dašenjku na rame čime ovaj nije bio oduševljen iako je znao da mu to slijedi kad je Gospodin Milford u automobilu. Putem je znatiželjno promatrao prolaznike,cestu,livade,Jurine košnice sa pčelama i medom,lijepi jesenski dan,američke autobuse,kaktus kraj ceste i ostale svakojake dogodovštine. No,veoma je kritizarao i Dašenjka zbog njegove vožnje upozoravajući ga da prebaci u niži stupanj brzine,no Dašenjko ga nije slušao. On zato preuzeo je brigu pa se domišljato sjetio da se smjesti na stražnje sjedište i prati kroz vjetrobransko stakalce,ide li "stop,milicija,dobar dan" iza nas. Cijelo vrijeme je pazio ne bi li ovi samo iskočili na cestu iza kakvog kaktusa ili sličnog stabalca. No,dobro je prošlo,i nije ih bilo,a mi smo za čas doputovali na odredište. Gospodin Milford nije htio iz automobila sve dok ga Dašenjko lijepo nije zamolio da iziđe i otorio mu vrata jer sad smo na odredištu,a on bi usput mogao puno toga obići pa i vidjeti kakvi su ovdje "pojski mišeki". Na spomen "pojskih mišeka" odmah je izišao iz "pojskog automobila" i dao se u obilazak njive,okolnih lovačih čeki,meki i takvih stvari. Vidim,bilo mu je vrlo zanimljivo dok mi smo gledali što su nam od njive učinile divje svinje. Lovci ne rade svoj posao. No,dobro. Probali smo ubrati kukuruz da vidimo kada berba može početi. Još nije vrijeme za berbu,ali još nekih desetak dana i bilo bi vrijeme. Ubrali smo nešto i za Bibi i njeno praseće društvo i ubacili u bunker našeg "pojskog automobila". Trebamo krenuti,a Gospodina Milforda nema ni u blizini. Mi počeli smo ga dozivati i odazvao se na Dašenjkov zvižduk i kao čarobnjak se stvorio uz automobil. Mi tada krenuli smo kući,a on je bio sav pod dojmovima "pojskih mišeka",rovki,čeki,meki,Jurinih košnica za pčele i takvih stvari. Toliko je bio pod dojmom da mu je desno zjenica oka bila velika poput tanjurića za kafu. Vidim,naš fićfirić je imao vrlo zanimljiv jesenski izlet. Tako lijepo stigosmo i do kuće,a on pohitao je iz automobila do Morice odmah. Vjerojatno da mu ispriča svoj jesenski izlet u prirodu. I da,putem nije bilo"stop,milicije,dobar dan". Dobar neki dan. I još zanimljivije fotografije. E,da. Pozdravček neki jesenski od nas. I pazite kako vozite jer ako je Mirko u smeni,oduzet će vam dozvolu pa ćete morat putovati vlakom tamo i vamo,a to je vrlo dosadno. A ako imate svog osobnog šofera,onda nema ni jeseni ni zime. Onda dobro,onda to. Onda uživajte. ;)