Kada me '97. jedna draga,dobra i simpatična starica prozvala Kaubojkom bilo mi je to sasvim u redu jer kauboji i kaubojke su mi oduvijek super. No ta draga,dobra i simpatična starica nije mislila onako kako ja mislim. Iako ja oduvijek volim taj način života i odrasla sam na farmi uz dvoje mlađe braće,a mnogo godina poslije došao je na svijet i treći moj brat. Svi smo odrasli u tom tonu. Bilo mi je sasvim normalno što imam braću. Zapravo,bilo mi je to i predobro. Nisam imala sestru,ali nikad mi i nije nedostajala. Hvala dragom Bogu što je nemam jer ne bih svoje troje braće mijenjala ni za kakvu sestricu. Već znam da bi bila moja sušta suprotnost,morala bih se brinuti o njoj dosadnoj,češljat lutke s njom,oblačiti lutkasto lutkaste stvarčice, a ja ih nikad nisam voljela. Ja sam uvijek nosila hlače,buce ili čizme i tako dobro se osjećala u tome. I problem bi nastajao kada smo išli nekuda,a morala bih odjenuti haljinicu i lakirane sandalice koje sam mrzila. Mama bi provjereno imala sa mnom problema oko toga i uvijek bi bilo prepirke i kako ja ne slušam ništa. Obukla bih što mi je mama priredila,ali tako sam mrzila to što moram nositi na sebi da bih rukama gužvala haljinicu na sebi dok sam sjedila u automobilu za vrijeme vožnje,a braća mi se smijala jer oni ne moraju nositi to što ja nosim.Jednom sam se Josi osvetila tako što sam mu iz napasti obukla moj neki cvjetno cvjetni šosić i obećala mu da ću podijelit moje igračke sa njim ako mi dopusti da mu obučem šosić.I tako sam na brata svoga natuzlala taj smiješni šosić i urlala od smijeha ispod stare jabuke i penjala se po jabuci od veselja.Imala sam tad četiri godine,a moj brat dvije.A onda je došla pokojna baba sa granom i platila sam Boga svoga što sam njenog miljenika Josu obukla u kikljicu,kako ju je baba zvala. Bile su mi sve noge šarene od šibe jer sam joj Josu zafrkavala.Al dobro sad,rado se sjetim tih mojih ludo ludih nestašluka iz djetinjstva.A bilo je i drugih zavrzlama sa mnom jer nisam htjela čak ni frizuru kao sve djevojčice. Željela sam friz kao dječak i tako me frizerka jednom ošišala i dugo sam ju nosila,a onda sam došla u peti razred i kosa je bila do ramena sa šiškama,naravno jer ja voljela sam gledati ispod šiški. Mama je rekla da sad rastem u djevojčicu i da moram pustiti da kosa malo raste jer smiješno je da sad izgledam kao dječak. Dobro,rekla sam,ali ne dugačku kosu. Nije mi se dalo češljati to. Zapravo,ja se nikad nisam voljela češljati. To je bio mamin zadatak pa je tu bilo vuzlova koji su boljeli ko sam vrag kad se raščešljava. I tako svaki dan. Jednom je mama rekla da je sad dosta i da sama moram češljati kosu. Ok,pristala sam,ali jedva.I rasla je kosa i do sedmog razreda narasla prilično duga.Ok,pomirila sam se i sa time i naučila češljati kosu bez mamine pomoći. A onda je došlo i vrijeme za krizmu. Izabrala sam kumu,a ona mi je kupila lijepi poklončić. Zlatne naušnice,zlatni lančić sa privjeskom janjeta i posudila mi svoju bijelu haljinu za taj dan. Sve mi se sviđalo,osim haljine. Nisam htjela haljinu,nego hlače i neku svečanu košuljicu jer su i neke moje cure iz razreda odlučile tako i meni je također bilo to super jer je bilo jednostavno,a ne pompozno kako ta ogromna bijela haljina u kojoj se vjenčala moja kuma. Bila je to vrlo lijepa haljina,ali ja haljine nisam voljela nositi. I bila sam ljuta tog jutra kad su me mama i teta Marijana oblačile. Toliko sam bila ljuta da sam plakala od ljutavi,a mama mi opalila takav šamar da ga i dan danas pamtim. Čovječe,došla sam ljuto ljuta u Oštarije na krizmu i jedva čekala da mi pokojni biskup Tamarut udijeli tu krizmu i da idem kući i da skinem to sve sa sebe i da trčim i skačem po dvorištu iako sam imala trinaest godina. I tako su prolazile godine,a ja i dalje nisam voljela haljine. Rekla je mama da se ponašam gore od moja dva brata koja su dečki. Kaže ona,ti si nemoguća. Meni to nije smetalo. Meni su bile zanimljivije moje mačke,psi,krave,telad,ovce i janjci,tatine lovačke puške,ruksak i sva lovačka oprema,tatini lovački psi nego bilo koje haljine i haljinice. Tako smo u godinama nakon rata dobili od Ive Dike jedno najmanje štene njemačkog lovnog terijera iz legla. Ja nazvala sam ju Tera (Zemlja). Toliko je bila sitna,ali ja pazila sam na nju i ona je izrasla u lijepu njemačku lovnu terijerku. Voljela sam sve tatine lovačke pse. Tata ih je sve uvijek školovao samo po svojoj školi imao uvijek među najboljim ako ne i najboljim psima koji su dolazili u lov. Tako sam bila ponosna na mog tatu i njegove pse. Moram napomenuti da nisam ljubitelj nekih malih mješanaca,pudlica,pekinezasto pekinezastih pekinezera,glupih maltezera i pudlica. To su mala živčana klupka koja baš i ne volim,ali ih toleriram koliko mogu. Ali zato lovačke pse nadasve volim. Tako se '97. naša Tera okotila i dobila desetak mladunaca. Prekrasnih čistokrvno čistokrvnih njemačkih lovnih terijera. Susjed Srećko je odmah izjavio da nekoliko njih potopimo u vodi jer će Teri biti naporno dojiti ih i da će ju srušiti cicanjem. Ja rekla sam NE! Tata je isto to mislio. Ja sam ih uz Terino mlijeko nadohranjivala mliječnim obrokom spremljenom po receptu koji nam je na satu kinologije dao naš prof. Nenad Kovačević,zvani Sorry. Bio je to super profesor. Malo smiješan,ali pravedan u ocjenjivanju i odličan predavač. I tako sam ja tog ljeta hranila male terije. Prekrasno su napredovali. Jednog dana donijela sam im njihov mliječni obrok i stavila u veliku posudu iz koje su svi jeli. Terina kućica bila je na našem posjedu,a vrlo blizu susjedovog imanja. Ali na našem teritoriju! I kako oni nisu imali ogradu za svoje koke,tuke i tako to,ta njihova perad je redovito ulazila na naš posjed i gazila mamin cvjetnjak,uzimala hranu iz Terine posude dok ova spava ili doji štenad. I svašta je bilo i mi smo to sve tolerirali jer nismo htjeli prigovarat iako to nije bilo u redu jer naše koke su bile u dedinom dvorištu i ograđene. I tog dana je došla opaka koka i opet jela štencima iz posude. Tera to više nije mogla tolerirati i skočila je iz kućice i zgrabila koku za vrat,zdrmala ju dva-tri puta i koka je crkla njoj u čeljusti. Ja sam ostala pomalo šlagirana jer nisam mogla zaustaviti Teru,a i nisam smjela blizu nje u tom trenutku jer bi ugrizla u onom bijesu i mene. I čudim se što prije nije zadavila koke koje su dolazile na njen posjed,jele iz njene posude i kvocale svaki puta jer terijeri mrze perad,mačke,zečeve i to je ludnica kad ih vide. Zato je uvijek bila na vezu,a u šetnje je išla samo na vodilniku. A u lovu je briljirala svaki put,a svoju ubijenu lovinu nije dala lovcima da je uzmu već bi sjela na vepra ili srnu i nije dala nikome ni blizu. A kad bi tata došao iz pogona zadnji,tada bi ga ona poslušala,ali tuđi psi nisu smjeli biti u bllizini,a sa lovinom u autu se samo smjela ona voziti. I to tako da bi sjedila na lovini. Tata bi ju svaki put nagradio,a ona je bila tako ponosna na svoj rad,ali i na svog gospodara. Jako sam voljela Teru. I tako u šoku onime što je Tera učinila,ja pozvala sam tatu koji je u šajeru nešto radio i mamu iz bašće. Tata joj je pokušao prići da izvadi koku iz Terinih čeljusti. Dopustila je,ali bila je vrlo ljuta,režala je još uvijek i držala koku koja se nije dala iz čeljusti jer je čeljust zablokirala. To je jedna od karakteristika terijera. I plijen ne ide iz čeljusti dok mišić čeljusti sam ne otpusti. Tata je imao strpljenja i oprezno i polako joj govorio,pogladio po glavi,a ona je tatu tako ponosno gledala jer je mislila da je učinila dobro djelo i da će tata isto tako biti ponosan na nju. Tata nije bio ponosan već zabrinut što će biti kada Anka dođe u dvorište i kad joj bude morao objašnjavati što je bilo. Ja naljutila sam se na to. Što se tu ima objašnjavati?! Što?! Što,jbt?! Pa glupa kokoš danima dolazi sa ostalim kokošama na naš posjed,pred Terinu kućicu,uzimaju joj hranu,gaze po cvjetnjaku,seru po pločicama stepeništa dok naše koke moraju biti u ogradi. I što se tu treba ispričavati i objašnjavati?! Hajd,reci,molim te? I izvadio je pomalo tata crklu kokoš iz Terine čeljusti i pozvao Anku da vidi i da joj objasni. Ona je kao u čudu i šoku doteturala i ponavljala: "A sve ti vrag stvorl. A sve ti vrag stvorl." Ja rekla sam: "Nema tu vraga! Tu je vaša mrtva kokoš i uzmite si ju jer ubuduće će sve završiti ko ova! I opravdanje završeno!"
Anka nije bila zadovoljna time i nabrajala je i provocirala,a tata se ispričavao i rekao nek kaže koliko ta kokoš košta i da će ju platiti. Nije htjela novac,nije htjela našu koku u zamjenu,nije htjela ništa,ali bi se zato svađala. E,neće moći tako. Tata više nije znao što bi. Svađat se nećemo,ja rekla sam. I uzela mrtvu kokoš u ruke i bacila ju na njen posjed i rekla ovako jer mi je bilo dosta već svega: "Ti,tata,kući! A ti ogradi kokoši sutrašnji dan jer više ne odgovaram ni za Teru ni za sebe. Jer ako sutra ne vidim da se diže ograda za kokoši,ja uzet ću pušku i letjet će svaka kokoš i tuka u zrak koja još ušeta na moj posjed! Gotov divan!" Tati je bilo neugodno,ali meni nije jer sam apsolutno bila u pravu. I bila sam. Znam da jesam. Anka je uzela mrtvu kokoš u ruke odnesla ju kući vičući mi: "Kaubojko! Kaubojko jedna! Da,kaubojko!" Isto to je rekla i Juri Pavliću Kovačovemu,tatinom stricu kad se i on jednom ljutio što kokoši ulaze na njegov posjed i rade to što rade.A sutrašnji dan je Pale,njen sin i tatin prijatelj iz djetinjstva i školski kolega, već radio ogradu za kokoši,a ja sam postala kaubojka. Nisam se bunila jer kauboji su dobri ljudi. I bilo je durenja sa Ankine strane još jedno duže vrijeme,ali ja se nisam durila na nju jer sam bila u pravu. I bilo mi smiješno da se ona uopće duri na nas. Ali opet je sve bilo u redu jer šta ću od naše mile,drage i simpatično svadljive starice? Ja ipak sam ju jedne zime u Došašću poučila radu na kompjutoru jer je vrlo znatiželjna starica. I vrlo rado uči i voli nove stvari i modernu tehnologiju iako mene ta moderna tehnologija živcira i sve nas to vodi u 3pm,al nema veze. Bitno je da ja sam tad postala kaubojka,a tako su me nazvali i dečki iz Tribnja jer sam i tamo nosila moj kaubojsko kaubojski šešir koji mi i dan danas dobro stoji uz moju smeđu kaubojsku košulju i crvene kaubojke. Haljine sam se privikla nositi kad je prigoda jer je mama rekla da se bar u tim prigodama ne ponašam ko kaubojka,već kao djevojka. O,Bože,pristala sam,ali ipak ja najsretnija sam u svojim trapericama,bucama ili jahaćim čizmama i svojoj M65 jakni ili rifl jakni,šilterici,a ovih dana posebno uživam u svom "country road šeširu" i baš me briga kako me gledaju. I zato reći ću vam još ovo: "Drago mi je što sam ovakva,drago mi je što sam više tatino nego mamino dite i nek me zovu Kaubojka. Meni je to super. I najsretnija sam kad sam na svom imanju u Cerovniku,sa svojim konjićem i obitelji i što mi nitko ne može zapovijedati,osim dragog Boga. I kažem još: Pa hvala ti,Bože,što sam takva. Ja sam si ovakva super i neprocjenjivo mi je drago što takva sam ja rođena. Pa,tnx,još jednom,dragi Bože. A svima Vama,dragi moji Cerovničani šaljem puno pozdrava u naš "Mali Texas",ali i svim ostalima koji prate "Cerovnik u srcu". Do nekog idućeg javljanja.... ;)
Nema komentara:
Objavi komentar