“Od knjige nema odmora ni ljeti“

Bas nesto gledam elektronicku postu i vidim jedan zanimljiv mail. Kaze ovako: “Od knjige nema odmora ni ljeti!“
Poruka je bila od Glasa koncila. Bas lijepo od njih,pomislih. Istodobno ja sjetila sam se Stipana koji je uvijek citao Glas koncila,Zvona i te crkvene casopise. Zapravo,nije on citao samo to. Citao je i knjizevnost,a neke stvari Antuna Gustava Matosa,Augusta Senoe je doslovno citirao. Volio je povijest,citao je povijesne knjige,a narocito hrvatsku povijest. Citao je i meni dok ja jos ni u skolu nisam isla,a imao je jednu prelijepu knjigu o hrvatskoj povijesti,ja obozavala sam ju. Bila je to Ilustrirana povijest Hrvata koju je Stipan kupio jos u Zagrebu. O,kako voljela sam da mi Stipan cita. I zavoljela sam citati uz Stipana. Sada me ovaj mail podsjetio na vrijeme kad sam bila malena,nisam jos ni znala citati,ali sam zato voljela dedinu knjigu iz povijesti. Oprezno bih listala da ju ne povrijedim jer je,kazao je deda,dao dosta ondasnjih dinara za nju. Knjiga je bila tvrdog uveza,korice su licile na bijeli mramor,a slova na prednjoj strani korice bila su zlatne boje. U knjizi je bilo puno slika iz hrvatske povijesti: Dolazak Hrvata,Kralj Petar Svacic,Ilirski preporod,Stanko Vraz sa psom,Djevojka s lutnjom i jos mnoge druge slike. Jako sam voljela tu knjigu. Stipan isto. Bila je njemu ta knjiga nesto poput svetinje i nije ju svatko smio dirati. A onda je dosao rat,mi selili smo se posvuda i knjiga je izgubljena. Bila sam zalosna zbog te knjige. Jako. I Stipan isto tako. Pokusavala sam naci u knjizarama istu takvu,ali svi mi govore da nemaju nista pod tim naslovom. Nemoguce. Ja mislim da negdje mora postojati. Jedan moj anonimni citatelj bloga mi je na mail cesto znao slati e-knjige. Ne volim e-knjige. Teme su vecinom bile duhovne ili krimici svedskih spisatelja. Nisam odgovarala niti zahvaljivala,ali onda odlucila sam jednom ove prosle zime odgovoriti. Napisala sam: “Mislis da si pametan? Pronadji mi onda knjizaru u kojoj mogu kupiti knjigu “Ilustrirana povijest Hrvata“ i javi mi koja je to knjizara.
Odgovor nisam dobila i moj anonimni posiljatelj vise nije gnjavio sa e-knjigama. Znala sam...i bilo mi je drago zbog toga...ponekad ja jos sanjam da mi deda cita iz te knjige. Jednom sam pokusala napisati slova u toj knjizi koja su ispala sva naopacke,iskrivljena i smijesna. Bilo je to jos dok me Snezana ucila pisati,puno prije nego li sam krenula u skolu. Stipan se ljutio zbog mog pisanja po knjizi i obecala sam da vise necu. Otada sam pisala posvuda po kuci. Po stolu najvise,a zatim po zidovima u spajzi,po tapetama,po klupi,po vratima od kuvarne,po cesti...ma kud god,ali po dedinoj knjizi nisam jer mu je bilo zao i ljutio se. Jer jako je volio tu knjigu. Danas me taj mail vratio u djetinjstvo,podsjetio da me Stipan naucio da zavolim citati. Kad god kupim knjigu,ja sjetim se njega. Zapravo,kad idem kupiti knjige,ja kazem da ga sad vodim u knjizaru i da cemo kupiti lijepe i dobre knjige i da cu mu citati kao nekad on meni. Znam ja,nije on nikada ni umro. Zivi on u meni i dise i cita knjige. E,da...