Cerovnik živi

Dragi moji posjetitelji,srdačan pozdrav svima! Htjela bih sa vama podijeliti još neke događaje iz Cerovnika. Ovog ljeta u Cerovniku zaživjelo je zajedničko druženje i okupljanje,te igranje nogometa na igralilištu kod škole. Prije svega toga trebalo je urediti i pokositi sav taj teren oko škole i na igralištu,opsjeći živice,pokositi travu,postaviti golove itd.. Moj susjed Srećko Jandrlić inicirao je tu akciju,a svi koji su mogli,odazvali su se i prionuli na posao da nam Cerovnik bude još ljepši. U ovoj akciji sudjelovali su i stari,i mladi,i djeca koja su se posebno radovala uređenju igrališta. Ugodno sam se iznenadila kada sam stigla iz Zagreba i vidjela kako je sve to lijepo uređeno. Učinjeno je to zaista iz ljubavi prema Cerovniku. Preostaje nam još preurediti i obnoviti zgradu škole da sve bude kako treba,ali tu je potrebno puno više zahvata,a i još više financijskih sredstava,jer su rat i zub vremena učinili svoje. Zgrada je stara oko 170 god.,koliko se ja sjećam,a možda i više. Tu su naši preci,moj djed,moj otac,njihove generacije, kao i ja i moje generacije, pohađali nastavu. Vežu me tu lijepe uspomene na moje djetinjstvo,kao i mnoge druge koji su tu školu pohađali. Škola je sa radom prestala 1991.god. kada je počeo rat. Šteta je da ta zgrada i dalje propada i da se od nje nema više koristi. Moj susjed Srećko Jandrlić zamolio je u ime svih Cerovničana pomoć od načelnika naše općine Josipdol,g. Zlatka Mihaljevića,koji je obećao da će općina pomoći čim to bude moguće, da bivšu područnu školu obnovimo i uredimo kako bi se u njoj mogla

održati i društvena okupljanja. Nadamo se da će i to skoro doći na red. U nedjelju predvečer,21.lipnja,stigla sam iz Zagreba u Cerovnik svojoj obitelji na odmor.Zapravo, nisam ni stigla do kuće,već sam zaustavila auto kod škole jer sam na igralištu vidjela svog malog brata Filipa sa ostalom dječicom kako se igraju.Sve sam ih pozdravila,a oni su oduševljeno rekli da čekaju nogometnu utakmicu koja počinje za 15-ak minuta,tj. u 19h. Odlučila sam ostati i svojima kući javila nek dođu na igralište jer sam ja već tamo. Stigli su odmah jer su i sami planirali doći na utakmicu. U tih 15-ak minuta do utakmice skupilo se dosta ljudi na igralištu,što djece,što odraslih. Svi su se jednako radovali nogometu,i oni od 5, kao i oni od 75 god. I sama sam se uključila jer je postalo vrlo zanimljivo. Svidjelo se i Josipdolčanima kada su čuli za to pa sad i oni dolaze redovito,a mi smo to rado prihvatili. Iduće nedjelje,28.lipnja,iako je bilo kišno vrijeme,nakon mise u poslijepodnevnim satima pridružio nam se i naš svećenik,o. Viktor,te zaigrao za ekipu malih,tj.djece. Zgodno je bilo sve to doživjeti. Poslije utakmice svi smo se osvježili i počastili kolačima,keksima,te pićem koje su donijeli o.Viktor i mještani. O.Viktor je također za to vrijeme animirao djecu u prostorijama škole,pjevao im i svirao na gitari kao i moj rođak Igor Pavlić koji je tih dana bio na odmoru u selu sa svojom obitelji. Bilo je tu i ljudi iz Splita,a koji su rodom iz Cerovnika. To je bio Josip Pavlić sa svojom suprugom Almom i tri unučice ,koje su sa bakom i dedom došli na odmor u Cerovnik. Vjerujem da im je ovaj odmor u Cerovniku protekao lijepo te da će sada češće dolaziti u dedin rodni Cerovnik. Radovala sam se svemu tome što vidim jer nakon svega što je moj Cerovnik proživio,on i dalje živi!Dao nam dragi Bog svima zdravlja i blagoslova jer dok je Cerovnika,bit će i Cerovničana! Lipi pozdrav!