Kako li si? Kako li se zoveš?
Vidim, lijepo si se udomaćio kod nas na domaćinstvu. Jesu li ti ukusni naši kukuruzi?
Dobar dan. Dobro sam, hvala. Zovem se Arthur. I lijepo mi je kod vas na domaćinstvu. Imate hrane koju ja volim i zato volim biti ovdje. Tu me mama rodila.
Ah, tako... a gdje ti je mama, Arthure?
Pa ne znam... rekla je da mora otići u dućan. Tamo negdje u vrtu. Molim te, nemoj me pojesti ili dati Bucimiri.
Ne, ne boj se, Arthure. Ljudi ne jedu štakore. Ne, neću te dati Bucimiri u raljice, ne boj se. Sad je ionako nema kod kuće. Otišla je u obilazak svog mačjeg okruga. Znaš, ona je rendžerica pa obilazi svoj okrug. Redovito. Ona neće ni znati da si bio ovdje. Neću joj kazati. Ne brini. Ali, tako bih voljela da te fotografiram za uspomenu i pozovem na topli čaj ako želiš?
Da, može, hvala.
I tako je Ljiljana napravila fotosession i popila čaj sa Arthurom, a onda ga vratila u sigurno skrovište kako ga Bucimira (Dalinda) ne bi vidjela. A siroti mali Arthur, boji se Bucimire i njenih mačjih raljica. Ali obećala sam mu da ima moju zaštitu dok god je na našem domaćinstvu. U redu, žitarica ima dovoljno i za svinjice, kokice, patku i vrapčiće pa si onda i on i njegova mama mogu pojesti kada su gladni. Srdačno se zahvalio na spašavanju života, na čaju, žitaricama i sigurnom skrovištu za njega i mamu. I otišao. A Bucimira ionako ne mora sve znati. Vidite, i štakori su divna stvorenja. Čak me se uopće nije bojao. Lijepo smo razgovarali na jeziku životinjica. Jer ipak su životinjice najdivnija stvorenja koja je Bog stvorio. Hvala mu na tome. Sada imam još jednog novog životinjskog frendića. Divno je. Budite dobri prema životinjama jer nikada ne znate kada one mogu vama spasiti život. Pozdrav, dragi prijatelji, iz Zemlje čudesa. 🙌🐀🌽🍃🍂🍁🏕️
