So,how do you do, Zoyke? A pusssstiii me, Snežana...pussstiii mee...ova moja mala vučica je nadasveno nestašna, svojeglava, tvrdoglava, divlja i ujedno je najnestašniji i najneposlušniji student na akademiji "The West Is The Best"...no, izbit će mo joj već nekako te bubice iz glave...nadasveno ne voli vodilnik kada hoda cestom...tada ga mora imati...no, opraštamo joj njezine nestašne nestašluke jer vrlo lijepo zavija...svi smo se složili da nadasve lijepo zavija...a voli jako sirovo meso...s puno krvi...krv je za vukove nešto kao juha...ja vidjela sam da vukovi kad jedu, najprije pojedu juhu (krv), a onda glavno jelo...ponekad za moju vučicu spremim svježe sirovo meso s puno krvi...kažem, hajde, jedi, to je zdravo za tebe...ti si mali vuk, ti trebaš ponekad tako jesti sirovo meso...gledala me kao vuk, a onda je najprije pomirisala meso, pojela juhu iz mesa (krv), a onda uzivala u svom sirovom obroku...važno je davati svježu i zdravu jetricu...ona ima fine vitamine...zato vučica napreduje...a obožava i sir...dimljeni, ali i svježi sa malo cukra i jednim jajetom...to je zdravo za kosti i njeno lijepo vučje krzno...jednom sam jela orahe i ukrala mi ih je i pojela...čudili smo se tome, no Zoyke obožava i orahe...jednom smo imali naše lijepo društvance u gostima i jahali su Moricu kroz sokak...Morica je kao koledar dobio kolač od maline usput u susjedstvu i dvije slatke velike jabuke...Morica je donio jabuke kući, ali Zoyke mu je spretno ukrala jednu i pobjegla malo dalje i pojela ju...smijali smo se svi maloj lopuži i shvatili da voli i jabuke...voli ona i čokoladu...i to Milkicu mliječnu...na to ju je naučila mami...ona obožava Zoyke...no, otada joj kupujemo male pseće čokolade Vitakraft i nagradimo kada je dobra...kako samo voli Vitakraft...kada Zoyke ide na kafu u grad, ponesemo joj i njezinu čokoladu...odnedavno Zoyke misli da je Ledo Medo... tako ju je nazvala mami... čudna neka vučica... dobar dan... :)

...a ovo mi je najsimpatičnija i najslađa ladanjska kućica u našem Cerovniku...nisam mogla, a da ne fotografiram ladanjsku kućicu...znate li čija je? to je ladanjska kućica made by Nada Bertova u Tomići... neka, lijepo je...slatko je... :)

Ovo mi je vrlo simpatično... dobar dan... :) ♡ :)

A Zoyke? A sta Zoyke, Zoyke, Zoyke? Sta stalno Zoyke? Ma samo sam Zoyke tila pitat "how do you do?" Nista ou, au, a-vuuuu...ja malo sad vozim se...a pusssti me nekad malo sad...

Lovački,brate, lovački...ali mongolski lovački...samo takav priznam... pozdrav u Karlovac.... :)

Šir i štucne za mog vranca...made by Pazarište... aoj, Liko, voli li te iko? ;)

Za sve naše Hrvate po imenu Marko, ali i one koji su se trebali tako zvati, pa nisu.... :)

Najlijepša su, dakle, hrvatska imena. Barem meni. A najlijepša tri imena su: Juraj, Marko i Stjepan. Ne zato što su to imena mojih najmilijih, već zato što uistinu jesu najlijepša muška hrvatska imena. Tako, dakle, ja svima koji danas po imenu Marko imaju imendan želim sve najlijepše. Budući da se svi nešto ovih dana žale na moju najlijepšu kišicu da pada već danima, eo, jedne lijepe proljetne sličice uz čestitku. Od mog ♡ za sve koji se zovu Marko. A posebno za mog oca. ♡
I svima Vama, dragi moji čitatelji, lijep pozdrav. Od mog ♡...  :)

Dakle, Juraj...

Evo imam to lijepo ime u obitelji Pavlić, dakle, Juraj. Nek Vam je sretno svima koji nosite ime Juraj, Jure, ali i Đurđa i Đurđica. Nisam zaboravila i na one koji mi sada nisu blizu, ali evo u srcu su. Mozda se ne vidimo cesto, ali ja ne zaboravljam ljude dobrog srca. Dok se ne vidimo, ej, Topusko, Indijo bliska, sretan imendan i tebi. Od mog ♡ za Vas. 

So, hello, Sydney and happy Easter. Hallelujah! :)

Sretan i blagoslovljen Uskrs

"Hrvatska, to su prije svega, oni (naši hrvatski branitelji)", rekao je jednom za svog zemaljskog života Stipan Pavlić Kovačov svome bratiću imenjaku. Ostale su uklesane dedine riječi u mom srcu zauvijek. Jer,eto, one ne tako davne '91. godine, na sam blagdan rimokatoličkog Uskrsa, za našu lijepu zemlju Hrvatsku i za nas,svoj mladi život dao je naš prvi hrvatski redarstvenik, Josip Jović. Dalo je janje iz Aržana život svoj za sve nas. Ima li veće ljubavi od one kada čovjek položi život svoj za narod svoj i slobodu njegovu?  Zato danas, prije svega i svih, želim njima, našim istinskim hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima od srca  blagoslovljen Uskrs. Također svim Hrvatima i Hrvaticama u Domovini, ali i onima rasutim u svijetu, od srca čestitam Uskrs i zahvaljujem se na javljanjima i čestitkama čitatelja bloga "Cerovnik u srcu". Zato zahvaljujem i šaljem pozdrave i čestitke Ankici i Ivanu u Osijek,također čitateljima u Pakrac, Karlovac, Glinu i Topusko, Rijeku. Također zahvaljujem na čestitkama čitateljima u susjednu nam BiH, a osobito u Zapadno hercegovački i Unsko sanski kanton. Pozdrav i u Toronto. Nek Vam je, dragi moji, sretno i blagoslovljeno. Od srca, autorica bloga, admini i obitelj Pavlić. 

https://www.youtube.com/watch?v=k1Aj_UihkV4&feature=youtube_gdata_player

Bista, Moro! :)

So, how do you do, Čokoblutak? :)

Odmah me pred vratima automobila dočekao jedan Čokoblutak-lovački, i srdačno srdačnije me pozdravio mašući veselo repom, a čokobluci (oči) su bili toliko radosni. To je bio pozdrav od njegovog malog srdastičnog psećeg srdašca. O, kako simpatično. No, dobro, ja sam mu se zahvalila na pozdravu i pomazila ga. Radost u malom psećem srdašcu. Vidjelo se to u Čokoblucima (očima). U redu, pred kućnim vratima me dočekao drugi Čokoblutak.  Također me radosno pozdravio. Gle, kako lijepo, pomislila sam. Onda je izišla staričica-planinka i gospodarica kuće. Lijepo me pozdravila. Nisam ju već dugo vidjela i bilo mi drago što je vidim. Čokoblutak i gospodarica me pozovu da se smjestim. Ali Čokoblutak se pravio domaćin. Radosno me zabavljao dok sam razgovarala sa staričicom. Za to vrijeme, vani je drugi Čokoblutak čavrljao preko stakla sa Zoyke koja je sjedila u automobilu. On je njoj nešto čavrljao, a ona je njemu odgovarala sve sa - "a-vuuu, a-vuuu, a-vuuu...."
Nevjerojatni su... :) ♡ :*
Pitam staričicu, između ostaloga, koliko oni to imaju tih Čokoblutaka? Kaže tri. O, lijepo. Gdje je taj treći Čokoblutak?  U selu, igra se sa drugim Čokoblucima. Simpatično.  I tako, morala sam dalje, ali bilo mi drago što sam vidjela staričicu i upoznala ove simpatične Čokoblutke. Jer imaju oči kao Čokoblutke. Tako sam ih ja nazvala. Jer tako odano samo ta stvorenjca mogu gledati. Nevjerojatno odano i prijateljski. Tako i Štene (Puppa) gleda kada dođem da ga izvedem u šetnju. Toliko je zahvalan i odan zbog toga, a čokobluci tako radosno sjaje. Lijepo je to. Bog je to uredio sve. A Zoyke je uživala sa novim prijateljima Čokoblucima i cijelim putem ponavljala: " A-vuu, a-vuuu, a-vuuu..."
Simpatično. Jamačno jest. A pogodite čiji su to Čokobluci? I čiji je ovo Čokoblutak sa fotografije? Pozdrav  "tamo preko vode" :)
I Vama, lipi moji, srdastičan pozdrav i lijep vikend. Nek Vam bude cvjetan. :) ♡ :*

Zapadni blok...

Jednom, ne tako davno, prije nekih pet mjeseci me jedan čovjek pitao zašto smo tako rano već bili gore kod Križa?  Pa bili smo...zato jer smo bili...nisam znala da li mu kazat zbog čega jer možda će mu to biti onako bzvz...meni to nije bzvz...meni je to prelijepo...no, dobro, pomislila sam u sebi, kazat ću mu zbog čega smo tako rano bili...bilo je 6h ujutro i ja i moja obitelj smo već odnijeli cvijeće i svijeću gore. Bilo je to prije svitanja. Najlijepše je bilo jer je bilo vrlo rano, nije bilo nikog gore i k tome, došli smo u tišini i u njoj dočekali sunce koje je dolazilo sa Istočnog bloka. Dok tako čekaš izlazak, gledaš taj Istočni blok i razmišljaš u tišini.  I ujedno promatraš izlazak u svim tonovima. Sve dok se sunce ne pojavi u jarkoj boji i pratećim tonovima oko sebe. Dakle, gledaš kako se rađa sunce. Lijep prizor. Nadasve lijep. Volim to zabilježiti. I gle, Istočni blok je iznio sunce. Predložila sam da dođemo ranije, prije svitanja, da gledamo taj prizor. I bilo je čudesno. I prelijepo. Tako je bilo slično i sa ovim prizorom sa Zapadnog bloka, samo na drugoj lokaciji. Eto, za one koji razumiju i vole rađanje sunca, Istočni ili Zapadni blok, svejedno...razmišljajmo u tišini na tu temu, na temu svjetlosti...i želim Vam svima puno lijepih prizora sa Istočnog ili Zapadnog bloka...svejedno...lijepi su...i nekima laku noć...a nekima dobro jutro...svejedno...  :)

https://www.youtube.com/watch?v=esbOi_tyFFc&feature=youtube_gdata_player

I feel it, it's comming. Feel it on my finger tips. Hear it on my window pane. Rain... :)

Many people are angry at the rain. Do not want it, do not love her, insult rain. And not even aware that it rains one of God's blessing on earth. I love her so much and I want you to come because then I liveliest. I remember ever since I was a kid I was always so glad the rain. Just as happy as a child. Sometimes I called out to her: Please, dear God, to rain. Is it that we can send rain? "And he sent it to me. Then I took my dogs and cat against himself and some corners, usually under the grandfather's mill, observed that all the rain. Sometimes I sit in the doghouse with my small animal outfit watching rain. looking forward so much to me. When rain started, I'd already disappeared and my mom asked me and called, but I'm not answering because I did not want to spoil this beautiful experience. And when the rain stops, I'd appeared from somewhere. No,I understand people who do not like the rain. So it is a visible gift of God. And grace. Certainly. But many people do not understand. Here and now fall. And I'm so alive and happy that we came back. Thank you, dear God, you sent the rain. Well you this beautiful rainy morning.

Good morning, Sydney... :)

- Good morning, Croatia!
-Oh, well, well, well...it was one of our ways of communication, except that communications via blogs we welcome it. So, good morning, Sydney...  :)

https://www.youtube.com/watch?v=qLkjRBd1Qj4&feature=youtube_gdata_player

Healing rain is a real touch from God. So, dear God, thank you for the rain... ♡

https://www.youtube.com/watch?v=Cthsv9_oozo&feature=youtube_gdata_player

Kako si mi, Zoye? A šuutiii, ja vozim se nekud malo sad...

https://www.youtube.com/watch?v=k9vBdZ4xMoE&feature=youtube_gdata_player

Zoye, šta gledkaš? A pusssti me,sad malo putujem... :)

Hej, Zoye, šta delkaš? Malo gledam kroz prozor...

https://www.youtube.com/watch?v=Mk4bmK-acEM&feature=youtube_gdata_player

I nea veze šta ja sam za nju čudna...važno je da je ona mene rodila u najlijepše doba godine...u moje proljeće...tnx, Dano Pile Moje Malo... :) ♡ :*

https://www.youtube.com/watch?v=nPr0P8HrrlY&feature=youtube_gdata_player

https://www.youtube.com/watch?v=u9yDWiosyfk&feature=youtube_gdata_player

:) ♡ :*

https://www.youtube.com/watch?v=mFWQgxXM_b8&feature=youtube_gdata_player

Šta onaj panj stoji u sobi ?¿?¿

Tako nešto malo mi pijemo kafu u nedjelju ujutro i sjeti se Dašenjko nečeg i kaže: "Šta ti onaj panj stoji u sobi? Šta će ti to? Sad ćeš i stabla nosit u kuću? Šta ti to sad znači?"
Ajme, roj pitanja odjednom, pomislila sam. No, dobro, odlučila sam da mu objasnim jer sam i Dano Pile Moje Malo morala objašnjavat kada me to isto pitala. Ali Dano se nije baš iščuđavala jer rekla je da sam ja ionako čudna kao da nisam odavde. Bilo mi je smiješno pa sam joj rekla: "Pa šta si me takvu čudnu rodila? Šta ja imam s time? "
Najzad je uzdahnula i rekla da bi bilo lijepo da taj panj premjestim sa noćnog ormarića negdje drugdje jer to stvarno čudno izgleda. Tornjevi knjiga i panj na noćnom ormariću? Pa, Ljiljo, mislim stvarno, rekla je...
Dobro, ja premjestit ću stabalce negdje drugdje, ali mora biti u kući do onog dana...ma samo ti njega makni doli i gotovo, reče Dano...
Dobro, ja uzela sam stabalce i položila ga na pod. Dano je htjela da mu mjesto bude na balkonu kad već tako mora biti. Ne, bit će mu hladno i neće me vidjet sa balkona. Želim da bude ovdje. Dobro, rekla je. Čovječe, pa šta će ti taj panj? Pa ja sam tati objasnila da želim da dio tog stabalca ne ide u oganj i Nebeski voćnjak i da želim dio mog omiljenog stabalca imati za uspomenu. Tata mi uvijek popusti. I pružio mi je na ruke moje stabalce. Tako sam bila sretna što ću ga imati za uspomenu. Kao i dedinu sliku od drvoreza. I to je, kao najvažnije, uspomena od dede. Tada sam to isto morala objašnjavati Dašenjku. Joj, dobro, ajde, ali samo nemoj ježeve nosit u kuću, molim te. Dobro, neću, obećala sam. Koje si ti čudno stvorenje, reče Dašenjko...ti kao da nisi iz ove obitelji. Meni je to sasvim u redu, rekla sam. Samo ti nemaš onaj osjećaj za sitnice, znaš? Meni one znače. Eto, zato sam ja svima vama čudna. A zapravo nisam. Tati je sasvim normalna ta priča sa mojim stabalcem i da ono stoji u sobi. Ona stabalca koja je odnijela zima u Nebeski voćnjak, ja zamijenila sam novim stabalcima. U subotu smo ja i tata posadili neka nova stabalca i voćkice. Nektarinu, ribizl, vrbicu i ostalo. Naranča će rasti u kući. I limun i mandarine. A maline i kupine vani. Baš lijepo sam se osjećala dok sam sa tatom obnovila voćnjak.
Podsjetilo me to na djetinjstvo kada sam voljela biti uvijek uz dedu dok sadi voćkicu ili neko drugo stabalce. Ili kada ih njeguje. Zato mi Dano tad reče: "Ti si uvik bila najviše uz svoga dedu, a najmanje uz mene."
Jesam, nasmiješila sam se, jer sam se sjetila kako sam voljela biti uvijek uz dedu. Najviše. Ništa nisam više objašnjavala jer nije bilo ni potrebno. Deda je razumio svaki moj korak i sve moje što kažem. U tome je sva priča.  :)

https://www.youtube.com/watch?v=7K1hckf1C3I&feature=youtube_gdata_player

Darovi iz Stipanovog Zemaljskog voćnjaka...

Može biti jake zime, može biti i ruske zime, ali ne toliko da mi odnese sva stabalca...ne može biti toliko zime koliko je Stipan stabalca nama ostavio u Zemaljskom voćnjaku...

https://www.youtube.com/watch?v=3J-RXo7LgtQ&feature=youtube_gdata_player