29 rujna 2013

Mravinjak



Dobar dan. Jeste li nekad razmišljali o mravinjaku,mravima i zamršenosti mravljeg života?
Ja često sam kao dijete znala satima promatrati mravinjake. Izabrala sam najveći mravinjak i to onaj koji ima velike mrave,da ih bolje vidim,i promatrala što mravi rade. Baš neobično,nikada mi nije dosadilo promatrati mrave i njihov mravinjak. Jučer predvečer ja odvojila sam malo od svog vremena za jedno malo pupastično stvorenje. On vrlo je neobičan i nestašan psić. Ime mu je Puppa. To je,inače,Snežanin psić. Ja odlučila sam da ga povedem u šetnju. Znala sam da bi mu to vrlo godilo. A i ja volim prošetati njivama mog pokojnog dede. Tako,dakle,ja uzela sam vodilnik i psića i povela ga Zavrt. Tamo se nalazi njiva koju zovemo Tabla. Vrlo je velika. U blizini je ljetna kućica mog strica. Šetajući mi naišli smo na mravinjak koji stoji na samoj meji naše Table i njive Đurđe Mikine. Ja obradovala sam se mravinjaku jer dugo ga već nisam posjetila. Naredila sam Puppi da sjedne i bude miran jer ćemo sada gledati mrave. Puppa je samo shvatio ovo da mora sjesti i biti miran. Ovo o mravima uopće nije razumio,al nea veze. Puppa je sjeo do mene,ja čučala sam i gledala što ima novo u mravinjaku. Mravi su užurbano trčali po mravinjaku,u svim smjerovima. Netko bi pomislio da nemaju pojma kuda idu. Ali nije tako. Oni su znali kuda idu. Nevjerojatno i čudnovato baš. Koliko god da je na mravinjaku izgledala gužva,mravi su se vrlo lijepo i kulturno mimoilazili. Baš kao i automobili na cesti. Zapravo,uopće ti njihovi puteljci nisu bili tijesni. Bilo je mjesta za sve. I sve to u jesenskoj žurbi. Neki od njih su se penjali na mravinjak,neki su silazili sa mravinjaka. Neki su na glavi nosili sitne slamčice i druge materijale za toplinsku izolaciju mravinjaka. Pripremali su se za zimu. Neki mravi su odlazili u nabavku namirnica za svoju mravlju smočnicu. Neki su vjerojatno imali pauzu pa su se spuštali niz mravinjak u Green City na kavu,Izložbu,osobnu kupovinu i slično,pretpostavljam. Green City je inače Zeleni Grad. To se zove travnjak ispod mravinjaka i vrlo je zanimljiv. Tamo u Green Cityju sve vrvi od života. Zanimljivo je vrlo. Tamo ima cvrčaka,mišeka,rovki,žutih mrava,jelenaka i ostalih životinjica. Neki od mrava su se i zaustavljali i vrlo lijepo pozdravljali jedni druge,skinuli bi svoj mali cilindar u znak poštovanja i nastavili dalje. Neki od njih su se zaustavljali i pozdravljali se ticalima. Pretpostavila sam da su rodbina ili vrlo dobri prijatelji. Vrlo je živahan taj mravinjak. A i živahno su se brinuli za svoju zimnicu. Nisu oni kao cvrčci koji ljeti  sviraju svoje violine,a na zimu prosjače pred mravinjakom. Mravi su vrlo vrijedna stvorenja. Puppa je sve to vrijeme mirno sjedio,a ponekad bi samo dignuo šapicu u zrak ili zaklimao glavom lijevo-desno jer nije znao što su to mravi i mravinjak. No,naredila sam mu da mora biti miran i samo ih može gledati,ali nipošto uznemiravati. On se iščuđavao mravima. Ja rekla sam mu tada: "Vidiš,Puppa,ovo što vidiš,to su mravi,a ova velika kugla je njihov dvorac. Tu živi jedno pravo malo kraljevstvo mrava. Sa svojom mravljom kraljicom. A sve ovo što oni rade zove se ekonomija mravinjaka.Zanimljivo je,zar ne?"
Puppa me samo gledao svojim malim očima,tj.čokoladnim oblucima. Baš nešto razmišljam da li mravi svi liče jedni na druge? Misli da ne iako je teško uočiti razliku. Ali mislim da svatko od njih je jedinka za sebe i liči sam na sebe. Lijepo je to. A ljeti kad je toplo,tada ostali mravi skupljaju jajašca i nose ih na jedno mjesto u mravinjaku gdje će se roditi mali mravi. Jeste li se ikada pitali ima li mrava blizanaca? Ja pomislila sam ako Gospođa Mrav ima jedno jaje,tada će blizanci biti jednojajčani i ličit će jedno na drugo. Ako Gospođa Mrav ima dva jaja,tada će to biti dvojajčani mravi blizanci i neće uopće ličiti jedno na drugo. Zanimljivo,zar ne?
Ma sve je to tako lijepo uređeno kao i kod ljudi. No,mrave više volim. Još štošta bi se tu moglo ispričati o mravima,ali rekla sam Puppi da će mu sve ostalo ispričati Gospodin Žoj Milford kad uskoro krene u jesenski semestar male pseće akademije koju je upisao skoro sa zakašnjenjem,ali ipak je upisao. Mi tada smo nastavili dalje sa šetnjom,a mravinjak i mrave smo ostavili da se spremaju za zimu i uživaju u jesenskim radostima kao i mi u svojoj šetnji. Mravinjak ovdje,dobar dan. 

16 rujna 2013

Za njih se pomoli,nek mi braća znaju...

http://www.youtube.com/watch?v=4pldYfdqQMs&feature=youtube_gdata_player


Ove jesenske večeri ja sjedila sam sa ocem svojim u društvu meni i mojoj obitelji dragih ljudi. Mi razgovarali smo o svemu,a onda su se Mate i moj otac dotakli teme o Cerovniku u Domovinskom ratu. Ja prekinula sam razgovor i upitala oca mojega: “Znaš li,tata,koji je danas dan?“
Moj otac me pogledao i rekao da ga ne trebam ni sjećati jer taj dan,16.9.1991. nikada neće zaboraviti. Na današnji dan,ispričao je onima koji ne znaju,poginuo je Milan Sabljak Draganov. Prva je to suza našeg Cerovnika. Poginuo je kao pripadnik hrvatske policije,maloljetni hrvatski branitelj. Uistinu je nesebično dao svoj život za sve nas i Domovinu. I svaki put dok gledam tu njivu ispred naše kuće,ja sjetim se njega. Tamo je pao,tamo ga je sasjekla četnicka granata. I lokve krvi u kući kada ga je pokojni deda unio u podrum koji nam je bio sklonište. Tamo je proveo svoje posljednje trenutke života. Za mene je ta njiva svetinja. Jer nevinom je krvlju natopljena. Tu njivu otac moj meni će ostaviti jer ona ima uistinu veliku simboliku. Živi on u našim srcima zauvijek.Hvala ti,Milane. Zaboravit te nećemo nikada...