"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
03 svibnja 2011
Nemoguće je u životu ne biti slab...
Nemoguće je u životu ne biti slab,nemoguće se uvijek održati na nogama,ne proplakati,ne osjetiti samosažaljenje i muku,ne upasti u depresiju. Nemoguće je ne ljutiti se,ponekad baciti koplje u trnje,ne doživjeti mračne trenutke kad ti se čini da su ti svi ljudi neprijatelji i da život nema smisla. Ne samo da dođu takvi trenuci,nego ti smiješ biti slab jer slabost je trenutak kad te Bog zove da podigneš ruke k Njemu i vikneš: "Oče,bez Tebe dalje ne mogu." Ti si pokleknuo i predao se onome protiv čega si se već možda dugo borio. Učinio si grešku za koju si možda rekao da ju nikad nećeš učiniti. Cerovnik je sada bez tebe i svega onoga što si mu još mogao pružiti.A pružao si mnogo svojim postojanjem i svojom nesebičnom dobrotom. Oprosti onima koji su možda nekada bili nepravedni prema tebi. Bog te ljubi jer On ljubi svaku dušu. Hvala ti na svemu. I zbogom,Stipa... do onoga dana kada ćemo svi stati pred Lice Božje...
Pretplati se na:
Postovi (Atom)