Ponekad je čitanje između redaka prevelika privilegija….
28 prosinca 2010
26 prosinca 2010
Veselje ti navješćujem,puče kršćanski...
Hvaljen Isus i Marija Sveta! Nikad kao božićne noći čovjek nije tako blizak čovjeku. Noć je to kada se rodio naš Krist Gospodin,Spasitelj i Otkupitelj svijeta. I kako sama pjesma kaže: "rodi se u štali radi čovjeka". Da, u štali zbog čovjeka kojeg toliko ljubi i zbog kojeg se odlučio roditi u najvećoj bijedi. Koji se još kralj tako rodio? Isus,naš jedini pravi Kralj i Kralj nad kraljevima rodio se u tihoj noći u Betlehemskoj štalici. Jednom sam negdje pročitala i upamtila kako najveći događaji nisu najglasniji,već najtiši sati. I doista,ta tiha noć u kojoj se rodio naš Krist Gospodin je za nas kršćane najradosniji događaj koji može postojati jer Isus svojim rođenjem silazi s Neba i poprima ljudski oblik da bi bio bliži čovjeku te nas izbavio od grijeha. Dakle,pravi Bog i pravi Čovjek koji već od samog svog rođenja na tvrdoj slamici trpi radi čovjeka. A sve to iz neizmjerne ljubavi prema njemu. Spomen na Isusa i danas živi jer kršćani diljem svijeta slave njegov rodni dan. Neki ljudi vjerojatno nisu niti svjesni Njegove veličine,niti razloga zbog kojeg je i sišao k nama,iako slave njegov rođendan-Božić. Za one prave kršćane,odnosno praktične vjernike,Božić nije simbol bogate blagdanske trpeze,poklona ispod bora pa i nonsensi o Djedu Božićnjaku,već je to simbol povezanosti i zajedništva obitelji i pravi vatromet radosti u srcu jer nam se iznova u srcima rađa mali Isus. Jer njegove jaslice su naše srce. One su njegov dom u kojem On prebiva. A da bi nam srce bilo Njegov dom,ono mora biti čisto i pripremljeno za njegov dolazak. A da bi mu bilo ugodno u tim našim jaslicama,odnosno srcu, te da bi nam On došao,trebamo se truditi da živimo život onakav kakav bi trebao živjeti svaki pravi kršćanin,tj.biti praktični vjernik,a ne vjernik tek na papiru. I ove godine svijet slavi Njegov rođendan. I to već 2010. rođendan. Dragi moji,i moja župa ga je slavila.Kako bi Ga što dostojanstvenije dočekali i proslavili Njegovo rođenje,intenzivnije smo se pripremali kroz adventsko vrijeme,te svetom ispovijedi očistili naša srca kako bi Ga spremni dočekali kada pokuca na vrata našeg srca,te ga s radošću primili. Moji dragi Cerovničani su se također s radošću pripremali za Isusov rođendan. Na božićnom bdijenju,24.prosinca,u mojoj župi bilo je mnogo radosti. Sa velikom zahvalnošću se osvrćem na ljude(i one velike,kao i one male) koji su obogatili našu župu i taj radosni događaj svojim dolaskom i sudjelovanjem u svečanosti božićnog bdijenja. A tu su nam bili križarsko društvo "Dragutin Fifka" iz Josipdola na čelu sa svojom voditeljicom Dolores Špehar, koja ima po svome ocu, cerovničke korijene. Ona je sa svojom grupom članova,u kojoj također ima mladih sa cerovničkim korijenima,održala program uz pjesme i recitacije. Tu nam je bila i gđa. Marica Rendulić,voditeljica pjevačkog zbora "Josipdol" sa zborom mladih i djece koji su pjevali. Također se zahvaljujem i mladom orguljašu koji je došao iz Oštarija da nam ovaj svečani trenutak učini još svečanijim,bogatijim i ljepšim. To je Mihael Pec,orguljaš iz župe "Gospe od Čudesa" u Oštarijama, a ujedno i student pedagoškog fakulteta u Puli gdje također svira i pjeva na misama u tamošnjoj župi. Mihael,od srca ti se zahvaljujem u ime svih nas Cerovničana na dobroj volji i odazivu. A veliko hvala i ostalima koji su došli da sa nama proslave Isusov rođendan. Jednostavno je bilo prekrasno,a vidjelo se i na licima mojih Cerovničana radost zbog svega toga. I sama sam bila radosna srca. A sa zahvalnošću se osvrćem i na našega popa Antu koji je i organizirao njihov dolazak. Hvala mu od srca na tome u moje ime i u ime svih mojih Cerovničana. Hvala i svim ljudima dobre volje koji su na bilo koji način pomogli u svim tim pripremama kao i našim dragim vjernicima iz naše filijale Vojnovac koji su nam također svojim dolaskom upotpunili ovaj radosni događaj. To su naši Hrvati iz BiH koji su odande protjerani,a svoj novi dom i utočište našli u Vojnovcu. Želim im ovom prigodom poručiti da je ovo sada njihov dom i da ih od srca prihvaćamo jer iako ih je nesretna sudbina odvela daleko od njihovih ognjišta,neka znaju da su u ovome kraju dobrodošli jer samo zajedništvo i sloga i vjera u Boga nas može još jače povezati. Također se zahvaljujem obitelji Jandrlić koja vodi brigu o uređenju naše Crkve. Hvala dragi moji,jer naša Crkva je zablistala te božićne noći. A mnogo je posla bilo oko svih tih priprema-od čišćenja,kićenja borova pa sve do najsitnijih detalja. Ali sav taj trud se isplatio jer su mnogi sa radošću na licima uživali u ljepoti naše Crkve. Nakon svete mise,slavlje je nastavljeno ispred Crkve uz pismu i kolo alaj kojeg nismo plesali otkako je na našoj župi bio vlč. Zlatko Sušić. Počastili smo se i lipim kolačima koje su spravile i donile naše vridne domaćice,te uz razna pića i kuhano vino. Vjerujem da nam je mnogima srce bilo ugrijano ( ne zbog kuhanog vina) već zbog lipote ovog događaja jer Božić uistinu grije srca. Neka taj osjećaj ostane prisutan što dulje u našim srcima. A svim ljudima dobre volje čestitam Isusov rođendan. Na dobro vam došao Božić i Isusovo porođenje. Isto tako,danas,na blagdan sv.Stjepana,prvog mučenika Gospoda Boga,svima koji slave imendan,od srca im ga čestitam. Nek im je sretan i veseo uz obilje božjeg blagoslova. Mir vama.
23 prosinca 2010
Thug life
19 prosinca 2010
Adventske zornice u Cerovniku
Draga braćo i sestre u Kristu, u vremenu smo Došašća. Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripremaju za najradosniji događaj i blagdan u godini-Božić.Došašće je zato vrijeme iščekivanja i budnosti jer radosna srca iščekujemo Isusa i njegovo rođenje u našim srcima. Ono što je još značajno za Došašće je i ljubičasta boja,a koja je i ujedno i liturgijska boja,a simbolizira nadu i dolazak Isusa Krista. Adventski vijenac,koji nije samo ukras na našim stolovima,Crkvi i drugim ustanovama,već i simbol Došašća,priprave i budnosti,ali i zajedništva obitelji. Karakteriziraju ga četiri svijeće koje palimo postepeno,kroz četiri nedjelje došašća palimo po jednu svijeću. U misi se izostavlja himan "Slava". Ono što još simbolizira Došašće su i mise zornice ili rorate. To su rane mise na kojima vjernici slave Boga pjevajući adventske pjesme kao što su npr. "Padaj s neba,roso sveta" i druge pjesme. Mise zornice su nešto posebno lijepo. U našoj župi "Uzašašća Gospodinova na Nebo" u Cerovniku imali smo također mise zornice kroz ovo adventsko vrijeme. A moram spomenuti da ih Cerovnik nije imao od davne 1979. godine kada je umro naš pokojni župnik Alojzije Kunce. Zahvaljujući našem popu Anti Luketiću koji je doista "čovjek iz naroda" i "naše gore list", Cerovnik ponovno ima zornice. Od srca mu hvala na tome jer su župljani taj njegov prijedlog radosna srca primili. Radosna sam sva kao i moji dragi Cerovničani,a osobito jer sam prvi puta doživjela zornicu u Cerovniku. Naime,kada ih je služio pok. župnik Alojzije Kunce,ja još nisam ni bila rođena. Budući da već pola svog života živim u Zagrebu,odlazila sam tamo na zornice. Ono što mogu reći je da je to predivan osjećaj kada čovjek započne dan vrlo rano i k tome još slaveći Boga na najuzvišeniji način-sv.misom. Kako sam u petak kasno navečer stigla iz Zagreba svojoj obitelji u Cerovnik,od radosti nisam mogla iščekati zoru jer sam se toliko radovala misi zornici koja je bila u 6.30h ujutro. Zaspala sam tek pred jutro, a majka me nije trebla dvaput zvati da ustanem. Moj dragi Cerovnik se budi i sprema za zornicu. Vani je padao snijeg,a ja radosna kao malo dijete..baš kao i moj najmlađi brat Filip. :))
Sa svojom sam obitelji na okupu i još k tome idemo na misu u rano zimsko jutro. Sa našim popom Antom stigla su i njegova tri nećaka iz Josipdola- Andrija,Marko i David,a koji su po svom ocu Cerovničani. Došao nam je i jedan Oštarac sa župnikom,što nam je vrlo drago. To je Ive Mihaljević,zvani Barak,a kojeg svi znamo sa naših zajedničkih hodočašća. Poslije zornice,naš župnik nas je sve okupljene zadržao u župnoj dvorani na zajedničkoj jutarnjoj kavici i druženju kao što je to činio i prethodnih subota poslije zornica. Za vrijeme našeg druženja pop Ante nas je također uvježbavao nekim adventskim i božićnim pjesmama. Prekrasno. Dao nam dragi Bog svima zdravlja i blagoslova,ali i još takvih zornica. Popu Anti se zahvaljujem na fotografijama sa prethodne zornice,ali i na svemu što čini za našu župu. A svojim dragim Cerovničanima bih poručila: "Idite na misu jer tada smo bliži Bogu. Idite na misu jer RADOST JE U BOGU. Mir vama. Voli vas sve vaša Muki" :))
Sa svojom sam obitelji na okupu i još k tome idemo na misu u rano zimsko jutro. Sa našim popom Antom stigla su i njegova tri nećaka iz Josipdola- Andrija,Marko i David,a koji su po svom ocu Cerovničani. Došao nam je i jedan Oštarac sa župnikom,što nam je vrlo drago. To je Ive Mihaljević,zvani Barak,a kojeg svi znamo sa naših zajedničkih hodočašća. Poslije zornice,naš župnik nas je sve okupljene zadržao u župnoj dvorani na zajedničkoj jutarnjoj kavici i druženju kao što je to činio i prethodnih subota poslije zornica. Za vrijeme našeg druženja pop Ante nas je također uvježbavao nekim adventskim i božićnim pjesmama. Prekrasno. Dao nam dragi Bog svima zdravlja i blagoslova,ali i još takvih zornica. Popu Anti se zahvaljujem na fotografijama sa prethodne zornice,ali i na svemu što čini za našu župu. A svojim dragim Cerovničanima bih poručila: "Idite na misu jer tada smo bliži Bogu. Idite na misu jer RADOST JE U BOGU. Mir vama. Voli vas sve vaša Muki" :))
18 prosinca 2010
photo by: pop Ante Luketić :)03 prosinca 2010
02 prosinca 2010
Pretplati se na:
Postovi (Atom)