Dragi posjetitelji,želim vam dobrodošlicu na blog Cerovnik u srcu! Rođena sam Cerovničanka,volim svoj Cerovnik kao i svi Cerovničani,bilo da žive u njemu,ili negdje daleko. Dakle,iz ljubavi prema mom rodnom selu,odlučila sam stvoriti ovaj blog i pisati o Cerovniku i Cerovničanima jer oni to zaslužuju. A budući da svi nešto imaju blogove,forume o svom rodnom kraju,pomislih,zašto i Cerovnik ne bi imao svoj blog? Pa nek se čuje i nek se zna za njega.Za one koji ne znaju ništa o Cerovniku,a nađu se na ovoj stranici,napisat ću nešto o njemu. Cerovnik je selo u općini Josipdol,u Karlovačkoj županiji. Nalazi se u udolini ispod padina planine Kapele,tj.ogulinsko-modruškoj udolini.Svojim položajem podsjeća na planinsko selo. Cerovnik se sastoji od zaselaka kao što su: Cindrići,Magdići,Kolići,Luketići,Draškovići,Špehari,Tomići,Vratarići,Pavlići,Poljaki,Prodanovići.Do početka rata 1991. činilo ga je katoličko i pravoslavno stanovništvo.Od 1991.čini ga uglavnom katoličko stanovništvo.Cerovnik je tijekom domovinskog rata pretrpio velike štete i razaranja,baš zato jer se nalazio na prvoj crti obrane.Nastradala je župna crkva posvećena Uzašašću Gospodinovu na nebo,kapelica Srca Isusova i Marijina,mnoge kuće i gospodarstva,a što je i najtužnije od svega, rat je odnio i živote nedužnih.Neki su bili i premladi kad su svoj život položili za Cerovnik.Zato su Cerovničani i općina Josipdol odlučili postaviti spomenik i spomen ploče sa imenima svih žrtava II.svjetskog rata,poraća i domovinskog rata u znak zahvale i sjećanja na njih.Dostojno smo to obilježili u lipnju 2008.god. A svima palima,neka im je čast i hvala i laka hrvatska zemlja. "Oni" su Cerovnik razorili i uništili,a mi smo ga opet izgradili i učinili još ljepšim. Ne mogu oni srušiti koliko mi možemo izgraditi,jer se nedamo. Što se broja stanovništva tiče,posudila sam popis stanovništva u razdoblju od 1971.-2001. Dakle,1971.je Cerovnik brojao 365 duša,od kojih je bilo 278 Hrvata,84 Srba,ostali 3. 1981. broj se smanjuje na 255,od kojih su 178 Hrvati,62 Srbi,13 Jugoslaveni,a 2 se deklariralo pod ostalo. 1991.selo broji 228 st.,168 Hrvata,53 Srba,4 Jugoslavena i pod ostalo 3. Prema zadnjem popisu 2001.god.,selo broji 167 stanovnika,Hrvata.Šačica ljudi,od kojih je najviše starih.Mnogi su Cerovničani davno emigrirali u strane zemlje kao što su Amerika,Australija itd.,pa je i zbog toga selo opustošilo i razvodnilo se. Mladi danas pretežno odlaze u udaljenije gradove na školovanje,gdje nakon školovanja i ostaju,te tamo rade i osnivaju obitelj. Mlade obitelji koje su ostale u Cerovniku imaju i djecu predškolske i školske dobi,pa je školarcima put do škole otežaniji,jer područna škola u Cerovniku ne radi od 1991.,pa djeca putuju u školu u Josipdol. Nije baš jednostavno zimi kad autobus kasni,a djeca čekaju,ali već su to prihvatili kao sastavni dio života. Stanovnici Cerovnika se od pamtivijeka bave stočarstvom i ratarstvom,pa tako i danas. Iako se danas to ne može uspoređivati sa nekadašnjim vremenima kad su ljudi imali po stotinjak ovaca,nekoliko pari volova,konja,krava...Sve se to danas svodi na držanje za samo svoje potrebe.Pričao je moj pokojni deda o Cerovniku njegova djetinjstva i mladosti,i o tome kako se živjelo u njegovo vrijeme,a ja i braća smo sve to pažljivo "upijali" i danas to nosimo u srcu.Učio nas deda i o ljubavi prema Cerovniku,o ljubavi prema domovini,i uvijek govorio da čovjek,gdje god da ga život odnese,ne smije zaboraviti tko je i odakle je. Ponosna sam na to i uvik ću biti zahvalna dedi što je te vridnosti usadio u nas.Jer jadnog li čovjeka koji ode u "bijeli svijet",pa zaboravi svoju rodnu grudu i svoj narod. Moj Cerovnik je maleno selo,al za mene najdraže i najlipše selo na svitu, i u mom srcu ima, i uvik će imati posebno mjesto.I kada vikendima odlazim kući,u Cerovnik,srce uvik kuca jače,veliko je,jer zna da će tamo naći oca,majku,braću i sve drage ljude koji tamo žive. Bog ih sve skupa poživio u zdravlju i radosti. A svim Cerovničanima, koji žive daleko od Cerovnika, i u srcu ga nose,šaljem pozdrav i poruku da ga nikad ne zaborave,jer CEROVNIK NAVIK ŽIVI I NA NJIH ČEKA!!
Dragi posjetitelji,još jedan lipi pozdrav od vaše Ljiljane!! Evo mene opet da vam malo obznanim što se u proteklo vrijeme događalo u Cerovniku. Naša rkt. župa Uzašašća Gospodinova na nebo proslavila je svoj župni,ali i veliki kršćanski blagdan-blagdan Uzašašća Gospodinova na nebo,u četvrtak,21.svibnja 2009.god. Iako zbog svojih obveza nisam mogla prisustvovati proslavi blagdana zajedno sa svojim župljanima,u Cerovniku sam bila duhom prisutna jer mi ovaj blagdan osobito znači. Za nas kršćane blagdan Uzašašća ima veliko značenje. U nas Hrvata naziva se Spasovo,a u mojoj župi još i Križeva. Gospodin Isus Krist na zemlju je sišao kao čovjek,ali i kao Bog,poslan od svog i našeg nebeskog Oca da nas grešne ljude izbavi od grijeha,i to svojom smrću-smrću na križu. Time je i pobijedio smrt jer je svojom čovječnošću uskrišen od mrtvih. Svojim odlaskom na nebo,otvorio je i nama put u raj.Gospodin Isus nas poziva na vjeru i obraćenje,samo se treba odazvati. Ne traži mnogo,a zaista mnogo daje. Samo po njemu se možemo spasiti jer je on jedini pravi put,istina i život. Moji župljani su se za ovaj blagdan rado i brižno pripravljali. Kako su se samo trudili da sve lijepo i svečano ispadne. Zaista,mnogi,koji god su mogli,odazvali su se pozivu da se uredi okoliš oko crkve,da se crkva lijepo okiti,da što ljepše dočekamo goste iz susjednih župa koji su hodočastili taj dan u našu župu. I ne samo to,prije svete mise bila je sv.ispovijed,zapravo onaj najvažniji dio,pa su se tako vjernici čista srca pripremili za proslavu blagdana. Svečano misno slavlje i procesiju predvodio je pop Mate Pavlić,župnik iz Lipe na Dobri,a koji je ujedno i rođeni Cerovničanin. Uz njega su koncelebrirali i župnici iz okolnih župa kao i naš župnik domaćin o.Ivan Podgorelec(karmelićanin koji župom upravlja iz susjedne župe u Oštarijama),te dekan našeg ogulinskog dekanata,msgr.Tomislav Rogić. Četvrtak je,naravno,bio radni dan,ali skupilo se podosta vjernika,ne samo iz naše župe,već iz Modruša,Josipdola,Oštarija,što nam je bilo veoma drago. Na misnom slavlju bio je prisutan i načelnik naše općine Josipdol,g.Zlatko Mihaljević. Po završetku mise nastavljeno je slavlje i druženje ispred crkve uz čašćenje,a naš župnik, o.Ivan
je upriličio i svečani objed za svećenike u hotelu Josipdol. Slavlje u ugodnoj atmosferi na Cerovniku je potrajalo,kako su mi prepričali moji Cerovničani,sve do predvečerja,što mi je osobito drago jer je to i jedna od rijetkih prilika da se ljudi zajednički okupe i međusobno druže,budući da nam današnji tempo života to često uskraćuje. Do idućeg javljanja,srdačan pozdrav svima,a posebno mojim dragim Cerovničanima ma gdje bili!! 
