Cerovnik u srcu: 2009

25 prosinca 2009

Radujte se,narodi…

Svim ljudima dobre volje,od srca sretan i blagoslovljen Božić i Isusovo porođenje..

U one dane iziđe naredba cara Augusta da se izvrši popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis ,izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. I svi su išli na popis,svaki u svoj grad. Tako i Josip iz Galileje, iz grada Nazareta, jer je bio iz kuće i loze Davidove,uziđe u Judeju-grad Davidov,koji se zove Betlehem,i pođe na popis s Marijom,svojom ženom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje,navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi svoga prvorođenca,povi ga u pelenice i položi u jasle jer za njih ne bijaše mjesta u gostionici. U tom su kraju boravili pastiri. Noćili bi pod vedrim nebom i naizmjence čuvali stada. I gle čuda! Anđeo Gospodnji stade iznad njih, i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: " Nemojte se bojati! Evo,javljam vam veselu vijest o velikoj radosti za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj,koji je Krist Gospodin. I evo vam znaka! Naći ćete novorođenče povijeno u pelenice i položeno u jasle." I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska pjevajući hvale Bogu i govoreći: " Slava na visinama Bogu,a na zemlji mir ljudima dobre volje!" Čim anđeli otiđoše od njih na nebo,pastiri stanu poticati jedan drugoga: "Hajdemo dakle u Betlehem! Pogledajmo,kakav se to zbio događaj,s kojim nas je upoznao Gospodin." I pohite žurno i nađu Mariju i Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Kad sve to vidješe,ispripovijediše što im je bilo rečeno o djetetu. A svi koji su to čuli u čudu su se divili tome što su im pripovijedali pastiri. Marija je brižno čuvala sve ove događaje i razmišljala o njima u svom srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli,kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana ,te je dječaka trebalo obrezati,dadoše mu ime Isus,kako ga je nazvao anđeo prije njegova začeća.

10 prosinca 2009

E, moj Franjo...

Ej,Franina,ko planina...domovina i sveto tlo...sveto tlo hrvatsko...

..prvom hrvatskom predsjedniku..

e moj Franjo,nikad više nitko kao ti..

neka ti je čast i slava,i laka hrvatska zemlja..

živiš vječno u srcima iskrenih hrvatskih domoljuba..

18 studenoga 2009

O kapelici Srca Marijina..

"Ova kapelica sagrađena je 1843.godine,isto kada je sagrađena i crkva Uzašašća Gospodinova. Tijekom drugog svjetskog rata,1943. godine,zapaljena je crkva Uzašašća Gospodinova i srušena kapelica Srca Marijina. Po završetku drugog svjetskog rata,1946.godine mještani sela Cerovnik,na mjestu prijašnje kapelice,podigli su poveći hrastov križ. Naši susjedi pravoslavne vjere,ovaj su križ više puta rušili,a Cerovničani postavljali sve do jedne dojave Stipi Pavliću-Fabijanovemu. Citiram: " Stipa,ako još jednom postavite ovaj križ,za svaki dužni centimetar križa biti će ubijen po jedan Cerovničan.. " I to je bio kraj postavljanja . 1996.godine ,na inicijativu nekolicine Cerovničana,poglavito Pavlić Anke i Ivana-Bencinog,sagrađena je nova kapelica na temeljima nekadašnje kapelice. Kapelicu je sazidao,pokrio i do kraja uredio Pavlić Mate-Franjičov. U izgradnji su pomagali: Pavlić Milan-Franjičov,Pavlić Anka i Ivan-Bencin,Pavlić Milan-Fabijanov i Pavlić Stipe-Kovačov. Građevinski materijal ( blok opeke,crijep i drvene konstrukcije ) poklonio je Pavlić Zdravko-Bencin,sin Ivana i Anke Pavlić. Betonsko željezo poklonio je Pavlić Stipe-Ševrićev; katran je poklonio Pavlić Stipe-Kovačov. Ostali građevinski materijal kupljen je novcem skupljenim od nekolicine Cerovničana. Željezni prozor napravio je i postavio Tone Kirasić. Kip Srca Marijina kupili su Cerovničani koji žive i rade u Osijeku. Ova kapelica napravljena je voljom i željom,te dobrovoljnim radom Pavlićana, i ona je naš ponos ". Autor teksta: Mate Pavlić-Franjičov

08 studenoga 2009

Apostoli mira-Molim Te,Gospodine...

03 studenoga 2009

Među svojima... :))

Mate Pavlić-Franjičov i kćer mu Ankica,te zet Meho u divanu pri Marku Kovačovemu... :))

Blagdan Svih Svetih u Cerovniku

29 listopada 2009

I Ličanka i Cerovničanka... ;))

Srdačan pozdrav mojim dragim posjetiteljima bloga,kao i svim mojim Cerovničanima.. Evo,već me moj dragi zavičaj nije duže vrime vidio,ali uskoro se i ja spremam posjetiti ga i obići moje najmilije. Nema me tamo,kao što rekoh,duže vrime,ali nije da ne znam što se tamo događa. Ma uvik se nešto događa i uvik nešto novo,a ja nisam tamo da o tome pišem,da fotografiram i objavljujem. Ali,zato ću to pokušati nadoknaditi kad uskoro dođem u Cerovnik. Čujem se ja često sa svojim najmilijima,kao i Cerovničanima koji, kao i ja, žive dalje od našeg Cerovnika. Istini za volju,ja i nisam tako predaleko od Cerovnika,ajmo reći "priko svita",ali opet dovoljno daleko da srcu nedostaje. Ali,zato je uvik tu ta lička pisma,mome srcu tako draga, da liči srce kad ono za milim zavičajem pati. U ovim dugim jesenskim večerima,kad krene ta sjeta,tako paše ta lička pisma,listanje obiteljskih albuma i starih uspomena iz Cerovnika,čitanje knjiga o Lici i Cerovniku,ličkome vuku i 'ajduku, o povijesti našega kraja.. Melem je to za srce kojem nedostaje rodni kraj i najmiliji.. A i moj internetski dnevnik,tj. moj blog mi je drago mjesto gdje mogu navratiti i svoju sjetu i osjećaje prema Cerovniku pretočiti u pisanu riječ. A vjerujem da i moji Cerovničani koji kao i ja ne žive u svom rodnom selu,vole doći na ovu stranicu i vidjeti što ima novo u njihovom kraju. Eto,nisam u Cerovniku,a sve nešto pišem o njemu,i to sve iz daleka,koliko mogu. Ima se tu još puno toga za napisati,ima se tu još puno tema obraditi,ali jednostavno se ne stigne sve,pogotovo kada pišeš o Cerovniku,a u Cerovniku nisi. No,ima uvik dobrih ljudi koji mi pomognu u tome,koliko mogu. Kada je neki blagdan u Cerovniku,ili da se nešto važnije događa,oni su tamo pa to zabilježe kamerom i prepričaju, a ja to objavim na blogu. To su moji susjedi Jandrlići,a isto tako i moj brat Dario koji uvik nešto zabilježi pa makar i kamerom na mobitelu i pošalje jer smatra da je vrijedno da se objavi. Hvala im svima na tome. Voljela bih da takvih "aktivnijih" ima i više pa mi pošalju priču ili fotografije kako bi blog o Cerovniku bio sadržajniji i lipši. Evo,prošloga tjedna mi se na blog i facebook javila moja rođakinja Gordana Oblizalo koja ima cerovničke korijene. Reče mi kako se iznenadila saznavši za blog,te kako je oduševljena što pišem o našem Cerovniku. Ostavila mi je i komentar koji me baš ohrabrio i potaknuo da i dalje sa još više žara pišem o Cerovniku i Cerovničanima. Zaista se za jednog amatera trudim koliko mogu da naš Cerovnik prikažem što većem broju ljudi,a posebno onima koji o njemu ne znaju ništa. A onima koje za Cerovnik vežu cerovnički korijeni da ova stranica bude melem za dušu kad im rodno selo nedostaje. Moja Goga se meni još pohvali da je postala baka..I to ne ljudi moji bilo kakva baka,nego mlada baka,sa 42 godine. Zar to nije prekrasno i vrijedno spomena na blogu..?? Tako sam bila sretna zajedno sa njom i njenom obitelji zbog tog radosnog događaja.. :)) Od srca joj još jednom čestitam na prekrasnoj i zdravoj unučici Klari,kao i mladim roditeljima i ciloj obitelji, i želim svu sreću i Božji blagoslov ovoj obitelji ... :)) . Isto tako, te iste večeri mi se javio jedan moj dragi prijatelj na facebook. Pita kako sam,što ima novo u mene i u Zagrebu... I rekoh ja njemu što ima pa se tako i raspisali sa tim porukama.. U jednoj poruci on mene upita kako to da ja sebe nazivam Ličankom kad to nisam..?? Moj prijatelj,naime nije iz naših krajeva, već je tamo doselio pa mu nije to jasno jer je on malo istraživao i čitao pa se nigdje naš kraj ne navodi kao Lika i lički kraj... kako to sad ja stalno pričam o nekoj Lici i da sam Ličanka,a naš kraj,tj.čitavi ogulinski kraj sa okolicom se naziva ogulinsko-modruškom udolinom,ali ne i Likom,ili Gorskim Kotarom,kako još neki ljudi znaju nas tamo svrstavati jer nisu toliko upućeni u te stvari. E,pa ovako ćemo... Geografski gledano, Cerovnik zajedno sa ogulinskom i josipdolskom okolicom ne pripada niti jednoj od te dvije regije,tj. niti Lici,niti Gorskome Kotaru,a bome niti Kordunu jer neki nas i u Kordunaše svrstavaju,budući da pripadamo karlovačkoj županiji. Dakle,što smo onda..?? Budući da "ne spadamo nikamo" od ovdje navedenog,mi smo zato još i posebniji od ostalih. Ogulin i njegova šira okolica,tj. ta ogulinsko-modruška udolina je baš mikroregija za sebe. Po tome smo posebni.. Znam,znam,prijatelju moj,tebe su tako knjige i informacije uputile da nismo Ličani,ali mene je moje srce uputilo da to jesam i da se tako osjećam. A ako upitate i žitelje ogulinsko-modruške udoline,a posebno Cerovničane,oni će vam dati isti odgovor. To je Lika,i mi smo Ličani. Zašto tako..?? Iz jednostavnog razloga.. Mi smo ovdi u našem kraju po običajima,govoru i još nekim stvarima bliži Ličanima,nego li Goranima i Kordunašima.. A naš kraj smatramo najsjevernijim dijelom Like. Pa eto, tako to o Lici i Ličanima.. Da se razumimo,dragi moji,i Gorani i Kordunaši kao i ostali stanovnici naše prekrasne domovine su naša krv i jedan smo narod,i svaki pedalj ove naše domovine,od Vukovara do Dubrovnika,volim i cijenim kao i svoj voljeni i rodni Cerovnik kojeg ni nema na zemljopisnim kartama jer je toliko mali,ali u mom srcu veći od bilo kojeg Pariza,Londona i Tokija. Moje srce je njegova zemljopisna karta,a isto tako i svakog Cerovničana i Ličana.. i nema tog raja na kugli zemaljskoj koji mi ga može zaminit. Uostalom,znate li onu: " LJEPŠA LIKA NEGO AMERIKA" ?...A ni domovinu ništa ne može zaminit.. Eto,dragi moj prijatelju,dragi "Josune",ja sam ostala ustrajna u tome da me zovu Ličanka pa me sada tako i nazivaš ponekad.. A ja još kažem: " I LIČANKA,I CEROVNIČANKA..." Liku u srcu nosim i time se ponosim... Ličanka sam...Ličani me vole...Ličani su ponajbolje lole.. Eto,pozdravljam te i želim ti svako dobro. I ne zamjeri na ovako dugačkom postu jer znam da mi na dugačkim postovima voliš prigovoriti,ali sa dobrom namjerom.. Jednostavno ne znam kako da "srežem" tu ljubav prema Cerovniku u kraće postove..?? Ono što je na srcu i duši,moram pretočiti ovamo jer je srcu lakše,a i Cerovničanima kad o svom Cerovniku čitaju. Valjda se nikad neću naučiti pisati "samo ono najbitnije"... Ali nije ni važno, jer mogu se opravdati da sam tek jedan obični amater koji voli svoj Cerovnik i koji,da živi i sto godina,ne može opisati tu ljubav prema milom zavičaju u jednom postu i blogu.. Jednostavno ne može.. Živio ti meni sto godina. A pozdrav i svima koji sada ovo čitaju, a i mojim Cerovničanima u tuđini. Šaljem vam i poruku: " Kud god ideš,u srcu je nosi,voli Liku i njome se ponosi "... Voli vas sve vaša Ljilja... :))

22 listopada 2009

"Cerovnik u srcu" dobio svoje mjesto i na portalu Ogulin Info

Dragi moji,lipi vam pozdrav šalje vaša Ljilja. Evo imam još jednu lipu vijest koju želim podijeliti sa svima vama. To je vijest koja zaista zaslužuje biti objavljena na blogu. Radosna sam ovih dana jer je blog " Cerovnik u srcu" sada ima svoje mjesto i među ostalim blogovima koji se nalaze na portalu Ogulin Info. Na tome se posebno ovim putem zahvaljujem redakciji portala Ogulin Info i g. Nevenu Rajaku koji je odlučio i moj blog staviti na portal. Zaista mi to mnogo znači. Sada će više ljudi moći čitati o našem Cerovniku i Cerovničanima,a ja ću se potruditi, koliko god budem mogla, da blog učinim bogatijim i ljepšim te da posjetiteljima bude zanimljivo kada navrate na stranicu o Cerovniku. Zahvaljujem se svima koji prate moj blog. Na taj način želim promovirati svoj rodni Cerovnik i moje drage Cerovničane jer smatram da oni to itekako zaslužuju. Dobrodošli su svi, a također i oni koji nisu Cerovničani. Iskoristit ću ovu priliku pa ih sve od srca pozdravljam. A posebno pozdravljam i naše drage Cerovničane u tuđini. Njih je život odnio u tuđinu,ali moraju znati da ih se uvik sjetim kao i svih mojih dragih Cerovničana koji su ostali u svom rodnom Cerovniku. Pozdrav mojim Cerovničanima u Australiji,Njemačkoj,Italiji i ostalim zemljama u kojima sada žive. Nadam se da im je Cerovnik uvik u srcu i da će se jednoga dana vratiti svojim korijenima jer tamo gdje su naši korijeni,sto lipota živi u nami. Lipi vam pozdrav svima,dragi moji. Volim vas sve i u srcu vas nosim.