Malo smo si popili kafcu...razgovarali, otišli nešto čalabrknut za ručak...i eto, bilo mi je srcu milo što mi se jedna osobna osoba jutros javila da je u Zg...ma uskočila sam odmah u trapke, uzela ruksak i hitro...na ovu moju dragu osobu bih potrosila i zadnju paru...eto...čak sam i učenje ostavila, ali vrijedilo je... :)
Nema komentara:
Objavi komentar