26 ožujka 2015

Sunce se tamo rađa na Istočnom bloku... :*

Dobro jutro, ljubljeni moji, dobro jutro... želim da Vam ovo bude divan dan...četvrtak je, Sunce se već rodilo, uživajte u njemu Vi koji možete...ja ustala sam prije izlaska kako bih ga mogla gledati... divno je...pijem moju kavu na nebu već sat i pol...sinoć me obradovala moja najlijepša kišica... padala je tako jako i tako lijepo... baš onako kako ja želim... jutros je, evo, granulo proljetno Sunce... sramežljivo se pokazuje, ali divno je to... divno je... i ptičice mu se raduju... i Pacco Pavlić mu se raduje...evo, sunča se i pjeva Suncu svoje najljepše pjesmice...svojim divnim glasićem... najlijepše što umije pjevati...moram probuditi i Tarči...vidim da dolje u kućici spava kao klada...briga nju za Sunašce i to što je moje divno proljeće... vrijeme je za njezinu divnu jutarnju šetnjicu, pet dućkas, doručak i sve te njene male pseće radosti... želim Vam još jednom divan dan, ljubljeni moji... otiđite i na radio Enter, malo se družite s Manolom... divna je on osoba... jazavčarska... doviđenja, doviđenja...  :) :*

https://www.youtube.com/watch?v=g6liQCU6rOo&feature=youtube_gdata_player


20 ožujka 2015

Tko kaže da je Sunce pomračilo? Ok, gledali smo ga dns kroz rendgenski snimak, ali... ;) :*

Divan neki dan, ljubljeni moji...i onda mi dođe moje Sunce zlatno u ordinaciju...nakon toliko godina...sreći nije bilo kraja...srdašce je bilo tako sretno...nakon 15-16 godina opet se vidimo...Marina moja mala draga...i ona nevjerojatna vremena iz "Tina Ujevića" i Avenije izviđača...veterina i ta vremena...i Vlatka i Kutina...i sve te divne stvari...i švercanje pasa, mačaka i golubova u dom...i razgovori kod ravnatelja Ilije Krstanovića i opomene pred isključenje iz doma...a sve zbog toga jer volimo ta divna stvorenja- životinjice...i najbolja ekipa ikada u onom domu...i onda svatko svojim putem...i gle, opet se našli...Bože, divno je...i onda mi ga još i Marina moja učini još divnijim...zagrljaju nije bilo kraja...jedva smo se i rastale na odlasku...i sad smo si opet tu...o, Bože, divno je...sretan Vam, petak, ljubljeni moji...ljubim Vas...Ljiljana...  :) :*

19 ožujka 2015

Koji su ovo momci ovdje? :) :*

Poznajete li ove dvije osobe? Zaokružite DA ili NE. 
DA
NE

Ova dva momka su San i Bess.
Došli su nam malo dns u ambulance. San je trebao cjepivo, a Bess je trebao pregled svojih mirisnih žlijezda. No, dobro. Prvi je bio Bess. Joooj, kako li mu je samo bilo pred frendom neugodno dok mu njegova liječnica pregledava njegovu njemačku guzičicu i još mirisnije žlijezde. K tome, San je vjerno stajao uz njega, tješio ga, suosjećao sa njim i sažaljivo ga gledao. Htio mu je pomoći, ali nije znao kako. No, to uopće nije neka strašna stvar. Samo je Bessu bilo malo neugodnjak da pokaže pred svima guzičicu i još k tome da mu se kopa po njoj. Pa msm stvarno, šta je, je. Ali sve je prošlo super. Bess se neće neko vrijeme sanjkat na svojoj guzičici.Odlično. Potom smo ga nagradili poslasticama za sav onaj stid koji je pretrpio dok mu je guzičica bila izložena pogledima cijele ambulance i njegovog best forever frenda.Za čas se "odvrijedio" i dijelio svoje pseće puse. I obljubio nam cijele ruke. I zahvaljivao. A onda je na red došao i San. Vrlo hrabro je podnio iglicu. I on je dobio nagradu. Potom smo se igrali. Momci su uistinu divni. Tako umiljato umiljati, zaigrani. Vole dijelit puse i igrati se. Nevjerojatni su. Ma što nevjerojatni? Divni su. A pogledajte tek te njihove čokoladne oblutke...ma jednostavno su divni. Smiliš im se u sekundi. Toliko su super da bih ih povela na choco chinkice. Divno. Dobar dan, ljubljeni moji, dobar dan.  :) :* 

Osobe na fotografijama,s lijeva na desno: San i Bess

12 ožujka 2015

Ne smetajte! Operacija u tijeku,dobar dan... :*

Dobro jutro, ljubljeni moji, dobro jutro... :*

Evo, pregledavam poštu u mom e-kasliću i vidim neka javljanja u neko nedoba dana, tj. noći. Tko to tako ne može spavati pa mi šalje pisamca u 5:09h jučer ujutro?
Osim toga, ima još pošte na koju ne mogu drukčije odgovoriti osim putem bloga. Pa eto, pozdrav gospodinu Vukeliću i hvala na javljanju. Isto tako, isti primjer sa gospodinom Williamsom. Thank you, mr. Williams.
Hvala na javljanju iz Berlina. Radujem se Berlinu. Danke, Deutschland. 
I poseban pozdrav u Novu Gradišku.
Također pozdrav u Knin i Zadar. Hvala, dragi moji, hvala. Radujem se. Od srca se radujem. Ostajte mi dobro. Autorica i ekipa bloga.  :) ♡ :*

09 ožujka 2015

Sreća je putovati, ali još veća je i vratiti se tamo gdje su korijeni... :)

https://www.youtube.com/watch?v=l7bDG6n_aYw&feature=youtube_gdata_player

Zamislite, ljubljeni moji, koja je sreća putovati. Odredište kao odredište, ali sam ritual putovanja...to je divno...to je predivno...
Baš nekako ovaj protekli vikend smo svi odabrali da doputujemo u rodni kraj, u Cerovnik. I svi se nekako i bez ikakvih dogovora nađosmo tamo. I uživali smo u druženjima, na preostalom snijegu za kojeg želim da još ne ode, nego da me počeka još malo pa da opet malo uživam sa vučicom i meni dragim ljudima. Divno je. Uživala sam beskrajno, iako je bilo burno i hladno. I tako izabrao je i Profesor ovaj vikend da posjeti svoj Cerovnik.  I ja. I Džesmin da doputuje u svoj Vojnovac. I svi opet danas odlazimo da bi mu se opet naskoro vratili. Mi putujemo. A lijepo je putovati. Danas smo se opet skupili na istom mjestu da putujemo u istom pravcu. Gospodin Maka, koji putuje na posao svako jutro u Karlovac, Davor, koji putuje u Karlovac i Duga Resu, u školu i na praktičnu nastavu, Sanela, koja putuje u Zagreb na doškolavanje, moja malenkost Ljiljana od Cerovnika koja putuje na svoj posao i našim divnim malim pacijentićima koje jedva čekam vidjeti jer predivna su to stvorenjca.
Tako je naše malo društvance putovalo. Svatko svom odredištu. Čavrljali smo i cvrketali. Bilo je baš simpatično. Putem smo pozdravili Davora i gospodina Maku (mog uvaženog oca s kojim nam nikad nije dosadno) i gle, eto i nas. Divno. Osim toga, danas trebaju putovati i Profesor i Džesminka. Želim im sretan put i što prije da se opet svi vidimo. Divno je to. Volim provoditi vrijeme u svom kraju, sa mojim dragim narodom, sa mojim bližnjima. Eto, ovih dana nam se vratio i susjed Mario u Cerovnik. Divno je. Dario i on i ekipa su već proslavili povratak. I kažem Vam, ne odlazite zauvijek iz Cerovnika. U Cerovniku puštajte korijene. Idite, ali vratite se. Zato mi je milo da nam je Mario opet u Cerovniku. Lijepo je vidjeti da projuri sa svojim Renolčekom vamo tamo. A ja, ja sam se klela i zaklinjala da neću piti rujna vina, nit ću jahat svoga konja vrana, konja vrana Jablana sve dok nam se Mario ne vrati u Cerovnik. I izdržala sam. Nije bilo lako doći u Cerovnik i samo gledati kako moj vran sam potrči kroz koral. Onako kao za sebe, ali pustila sam ga da trči sam jer zaklela sam se. I eto, vrijedilo je. Nit sam pila rujna vina. Vrijedilo je. Mario je u Cerovniku, na rodnoj grudi i tamo će poteći i njegova loza, Šliskova loza. Neka, nek naš Cerovnik živi. I svi vi koji putujete, vratite se našem Cerovniku. Tamo se nebo lijepše plavi nego bilo gdje na svijetu. Putujte, ali mu se vratite. Svom nebu plavom. Do nekog idućeg putovanja u Cerovnik, ja Vas sve pozdravljam i šaljem lijepe misli o Cerovniku i povratku. Baš onako kako bi rekla i teta Dano Perlićka: "Razmišljajte lepo u tišini..."
Naravno, na ovu temu. Doviđenja, doviđenja, ljubljeni moji...  Vaša autorica bloga, Ljiljana.   :) ♡ :*


Divno je kad svaki slobodni trenutak posvetiš boravku u prirodi... sreća je to... za mene riječju neopisiva... divno je, ljubljeni moji...divno je... :*

Dobro jutro, ljubljeni moji, dobro jutro... znate li koja je ovo osoba na slikici? Zaokružite DA ili NE. ;)

Ko da je to Davor sašal u Duga Resi? 
DA
NE

07 ožujka 2015

Bilo je hladno i nije mu se dalo hodati pa ga je Ljiljana morala malo i nositi... :)

Morali smo sjesti da se psić malo posuši.... :)

A ovo su tragovi divljači...nema tako dugo da su ovuda prošle životinjice...trag je svjež...

Kada sam bila malena i ovaj potok je bio majušno majušan...ali dovoljno velik da ne mogu bez Stipanove pomoći prijeći ka zdencu...tada bi me uzeo na svoje velike ruke i ponio...deda je imao velike korake...kao div...i još veće ruke...cijela sam onako majušna stala u dedine dlanove...tada je kleknuo i prekrižio se i ugrabio dlanovima vode...pila sam ovu divnu vodu iz Stipanovih dlanova dokle god sam bila žedna...a onda bi pio on...kada sam porasla mogla sam sama sa Tratina do zdenca i nosila mu vodu u mom žuto-bijelom brodiću kojeg sam dobila od rođaka Davora Rendulića...najprije bih se igrala dok deda siječe i uređuje luku oko Tratina ili kosi na Bentu, a onda bih mu nosila vodu u čamćiću da pije...rekao je tada: Ljiljice, to je dedi malo...deda može popiti puno vode...cijeli dan ćeš mi nosit vodu vamo tamo jer je čamčić malen...i bio je...stalo je oko 2dcl vode u njega...ali lijepe vode...a ja sam to voljela...puno puta sam mu morala zagrabit vode...prije toga bih bosim nogama trčala po potoku za čamčićem, a onda bih zagrabila vode iz zdenca i opet nosila dedi...divne su to uspomene...

I pošli smo lagano...hladno, ali divno je...uistinu jest...

Posljednje upute psiću Snajperiću prije polaska na Gmajnu... :)

Vučica je bila nadasve sretna zbog izleta... :)

Sve je to moj Cerovnik...

Kud je voda jednom tekla...

Bože, divno je...

Lijepo je sad u kraju mom...

Tratine... :)

Gle koga smo još našli na Jelavu...ekipa iz Pavlići...ko da je to Dano? Ko da je to Maka? Meho? Ankica? Jesu, jesu... :)

Piju li mi vuci sa izvora vodu? :) :*

Divno je, ljubljeni moji, divno je... :*

Čitam, vozim se, toplo mi je...dobar dan, ljubljeni moji, dobar dan...divno je... :*