01 lipnja 2010

Za ljude koji su našli put do mog srca na pravi način i u pravo vrijeme... Za moje drage prijatelje...

Prijatelji su kao zvijezde....

Jednom sam negdje pročitala da su prijatelji kao zvijezde... ne vidiš ih uvijek,ali znaš da su tu negdje... Da li se ponekad zapitate što je, zapravo,prijateljstvo? Da li je važnije imati što više prijatelja pa da se možemo time hvaliti,ili imati jednog,ali doista iskrenog prijatelja? Imati prijatelja koji će te slijediti uvijek i svuda kao sjena,ili imati tisuće prijatelja,npr., na facebook stranici,a zapravo,pojma ne imati tko su uopće ti ljudi i što rade na toj stranici i našem životu??? Ili su tu tek tako da ispadnemo što veći "kuleri", a o njima ne znamo baš ništa? Kada samo razmislim koliko mi je ljudi prošlo kroz život,okrene mi se u glavi od te brojke... Doista,mnogo ljudi je ušlo u moj život;neki pozvani, a neki su se sami pozvali...mnogo njih je prošlo,a samo neki su se zadržali u mom životu i ostavili traga u mom srcu. Oni koji su se zadržali doista su prijatelji. Oni koji me ni u najtežim trenucima života nisu napustili...oni koji su bili tu da me bodre,da me i ukore,oni koji su mi bili onaj dobri vjetar u leđa. Postoje u mom životu i oni ljudi koji su mi u život ušli sami...tihi i neprimjetni..kao lopov se ušuljali...a ipak ostali uvijek tu negdje, u sjeni... držali mi stranu,a da pojma o tome nisam imala,radovali se kad sam se radovala, bili tužni kad sam i ja bila tužna.. nikada se nisu isticali,ili naglašavali da su prijatelji, jednostavno su bili uvijek tu negdje i znakovima pažnje odavali svoju naklonost i privrženost. Ja ih zovem "prijateljima iz sjene".. dragi i tihi prijatelji.. ljudi vrijedni pažnje.. Ne moram ih zvati poimence jer kada ovo budu čitali,sami će se prepoznati. Mogu samo reći da mi je drago što su mi ušli u život,iako nepozvani,ali sa dobrim namjerama. Neka...neka ih tu. Drago mi znati da su uvijek tu negdje. Jer jezik prijateljstva nisu riječi,nego značenja. Kako uopće definirati što je prijateljstvo i kada se ono rodilo? Odveć složen pojam da bi od njega složili neku definiciju..bar ja tako mislim.. ne mogu ni sama točno odrediti trenutak kada su se rodila neka moja prijateljstva,ali dobro pamtim sve one lijepe znakove pažnje,odanosti i privrženosti koje su mi uputili ti "tihi anđeli" koje nazivamo prijateljima. Bože,kako li je samo lijepo znati da ti netko želi biti prijatelj,ali onaj pravi i iskreni prijatelj, i koji je i za mrvicu moje pažnje toliko zahvalan... ponekad se pitam da li sam zaslužila takvog prijatelja? Kao što postoji kap koja prepuni posudu kada ju punimo,isto tako i nakon niza tolikih lijepih gesta postoji i ona koja nam prepuni srce. Moja posuda,tj. srce, je u zadnje vrijeme prepunjeno takvim lijepim gestama mojih prijatelja pa i dragih ljudi koje osobno ne poznajem,ali su mi srcu prirasli. A zašto? Upravo te lijepe geste su me navele da napišem post o prijateljstvu. Jednostavno sam osjetila potrebu da napišem nešto tim svojim "tihim anđelima".. Da im pokažem koliko i ja njih volim i koliko mi je drago što su mi se "ušetali" u život. Neki od tih "tihih anđela", ili "prijatelja iz sjene" su i moji dragi prijatelji koji su se nalazili i na mojoj listi prijatelja sa svima dobro znane društvene mreže,zvane facebook. Ali,kako samo ima u nekim ljudima nešto tužno pa ulaze u tuđe živote da bi im zagorčali bez ikakva razloga... i ja sam to osjetila na vlastitoj koži od ljudi za koje sam mislila da su mi prijatelji. Nekome je jako smetala moja prisutnost na facebooku,pa mi je iz zlobe "provalio" na moju facebook stranicu,ometao mi prijatelje,brisao sa zida postove mojih prijatelja..više nisam znala što se događa sa mojom stranicom..taj netko me "hakirao" isto kao i neke moje prijatelje sa liste i koji su morali po nekoliko puta izrađivati novi profil na facebooku. Ja sam odlučila da neću raditi novi profil jer koliko god puta da ga izradim,znam da će nekome smetati i opet će mi stranica biti hakirana. Jednostavno više nemam pristup svome profilu kao ni grupi "Cerovničani na facebooku" koju sam tamo osnovala. Neki od mojih prijatelja su pomislili da sam ih ja sama obrisala sa liste prijatelja i blokirala. No,ja zaista nikoga nisam brisala,niti blokirala jer nema nikakvog smisla,a ni potrebe. Budući da imam msn i skype, "preselila" sam se tamo,a tamo sam uputila i moje prijatelje koji su me danima tražili na fb,a mene i mog profila tamo nije bilo. Iznenadili su me tolikim e-mailovima i sms porukama u kojima su mi se javljali,čestitali rođendan,pitali što se to događa.. Drago mi je bilo vidjeti da misle na mene i žele znati što se događa. Od srca im se svima zahvaljujem na tolikoj ljubavi i dobroti. I danas sam dobila nekoliko e-mailova,tj. onih lijepih kapi iz posude dobrote i toliko mi to dotaklo srce da sam jednostavno pustila suzu od dragosti zbog tih lijepih gesti. Hvala vam svima od srca što mislite uvijek na mene. Hvala i onim mojim "tihim anđelima" iz sjene kojima se nisam još uspjela javiti, ali im zato sad kažem da ih volim i da u mom srcu imaju posebno mjesto u koje su mi se urezali, a koje ću tamo nositi sve dok dišem i dok sam tu. Ne,nisam vas obrisala ni sa facebooka,niti iz svog srca jer mi previše značite da bih tek tako to uradila. Previše su mi dragi ljudi koji su u moj život unijeli radosti,a da ih samo tek tako odbacim.. ne,nikada...to su ljudi koje je Bog poslao u moj život. Prestala sam se znojiti zbog loših stvari koje mi se ponekad dogode u životu,prestala sam brinuti o tome tko me ne voli,ili kome nisam draga,a počela više cijeniti "tihe anđele" iz sjene i odnose koje imam sa njima. Razmišljam o tome kako me Bog blagoslovio time što mi je u život poslao te moje "tihe anđele". A prijateljstvo je nešto tako krhko i nježno,i tako malo je potrebno da to uništimo ako ga ne njegujemo. I sve veličine ovoga svijeta ne vrijede koliko vrijedi jedno iskreno i pravo prijateljstvo. I potrebni su nam i neprijatelj i prijatelj: jedan da te kleveće,a drugi da ti to javi. Prijateljstvo nije nešto što se nauči u školi jer je to jedna od najtežih stvari na svijetu za objasniti,ali ako nismo naučili smisao prijateljstva, tada uistinu nismo ništa naučili. Razmislimo o tome što darujemo svojim bližnjima i promijenimo svoj stav dok još nije kasno. Ako želiš nekome reći koliko ga voliš i koliko ti znači,reci to za života,brate..za života.. ne vrijedi kasnije.. Ovom mišlju završit ću post o ovoj predivnoj temi i također i sama reći svojim prijateljima koliko znače za moj život i koliko ih volim i u srcu nosim,kuda god da pođem. Jer u mom srcu ste najsigurniji i najzaštićeniji od bilo kakvog hakera. SVE VAS MNOGO VOLI VAŠA MUKI !!!